Čuvar svetišta Majke Božje Dolske

Još jednu priču donosimo iz jaskanskog kraja. Iz sela Dol u kojem je proštenjarska crkva Majke Božje Dolske. Smještena je na obronku, ponad ceste koja dolinom Kupčine vodi prema Žumberku. Iz daljine djeluje poput utvrde iz prošlih vremena. Kad dođete do crkve, asfaltiranim putem ili stubama kojih ima mnogo, onda pogled puca na sve strane. Uživa čovjek u ljepoti krajolika. Kao i nas tako i vas dočekat će vas vjerni čuvar prošteništa u Dolu i pjesnik, Josip Bakalas.

Dol je u nestavrnoj ljepoti u slikovitoj dolini uz dva potoka. Okružen je brijegovima koji imaju svoja imena Vinjak lijepo uređen, pa zeleni Breznik i kameniti Žalčev brijeg. S njih se pružaju lijepi vidici. Dol ima malo stanovnika. Mladi su gotovo svi otišli, a stariji stoluju. Na ulazu u selo kod Radilovačkog mosta ide se prema proštenjarskoj crkvi Majke Božje Dolske.

Crkvi se prilazi ili jako strmim asfaltiranim putem ili stubama. Pazite ni jedan ni drugi put nisu jednostavni! Stuba ima mnogo, a do našeg nitko ih ni izbrojao. Ima ih 84. Čini vam se malo? To je varka!

Crkva je opasana kameno-betonskim niskim zidom koji je dijelom ugrađen u padinu brijega. S prostrane terase na južnoj strani crkve puca pogled na slikovite krovove dolskih kuća. Krovova ima raznih i onih zaraslih u mahovini. I onih koji odaju da ima života i onih u mahovini, koje su davno napuštene.

Crkva u Dolu - sakralna baština 

Riječ je o spomeniku izuzetne graditeljske i umjetničke vrijednosti baroka, te je zato među najvrijednijim primjerima sakralne baštine u Hrvatskoj. Unutrašnjost je svođena bačvastim svodovima.  Monumentalni glavni oltar je jedan od najreprezentativnijih primjera oltaristike druge polovice 18. stoljeća. Nastao je u neznanoj radionici, vjerojatno putujućeg majstora, 1753. godine. Na njemu je stariji kip Bogorodice s Djetetom. U bočnim kapelama su u 18. stoljeću na zidovima naslikani iluzionistički retabli. Interesantni su i drveni pozlaćeni svijećnjaci. Oltarne pale su iz 19. stoljeća i rad su slovenskog slikara G. Tavčera. 

Propovjedaonica je, kao i oltari, kasnobarokna. Crkva je iznutra oslikana vedrom rokoko ornamentikom i scenama iz Marijinog života. Posebnu draž ovih fresaka daju prizori iz života sv. Izidora i sv. Notburge koji su prikazani u nošnjama. Orgulje su iz 1782. godine. U požaru 1886. izgorio je krov zvonika te su rastaljena zvona, ali je sve ubrzo obnovljeno. U toj crkvi Stepinac, je svojoj majci Barbari rekao da osjeća poziv za svećenika, pripovjeda Josip. 

Do danas je izvršeno nekoliko obnova koje su sačuvale crkvu od propadanja. I sad se radi. A kad je crkvi bilo najgore sami mještani su se primili posla. Sanirali su krov, pa onda dalje. Dograđen je i trijem s južne strane crkve kako bi zaštitio ljude od vremenskih nepogoda. Sloga i ljubav. kaže Josip "sačuvali su crkvu". 

Proštenja su na Veliku, Malu, Snježnu, Fatimsku (križevsko) i Žalosnu Gospu te na blagdan Pohođenja Marijina (Petrovska svetica). Posjećenost je dobra. 

A da bi se hodočasnici osjećali dobro do svoje kuće i sito, brine se DVD - eto tako to radi Josip, uporno i vrijedno pronosi svoj kraj kroz stihove. On je inače, aktivan je na sto strana, a posebno kao vijećnik u Krašiću i Ogranku Matice Hrvatske Jastrebarsko.  Vesli ga što su mu djeca ostala u Dolu, iako svaki dan putuju na posao. Sin u Ozalj, a kćer u Zagreb. Ponosno se sjeća i kako je darivo i jednu svoju pjesmu kardinalu Franji Kuhariću, koja je uglazbljena. 

Miran kraj, divno selo. Vrijedi doći!!!