Dalmatinskom zagorom: Drniš

Odredište na trasi radioputopisnih putešestija i vijugavim cestama Dalmatinskom zagorom je grad Drniš i područje kojem život daju rijeke Krka i Čikola, a okružuju ga i čuvaju tri planine: Promina, Moseć i Svilaja. Poznat je Drniš diljem svijeta po izvornom pršutu, izvrsnim vinima te dobro očuvanoj tradicionalnoj, kulturnoj i prirodnoj baštini.  Najstariji spomen imena Drniš dolazi s konca 15. st., u jednom kupoprodajnome dokumentu iz 8. ožujka 1494. godine. Prema legendi,nakon što su osvojili grad, Turci su mu nadjenuli današnje ime.Što bi u prijevodu bolo „Vrata u polje“, ali to se pokazalo netočno pa misterij o imenu ni danas nije riješen!

Postoje gradovi koji vas na prvi pogled odmah dojme. Tako je i s Drnišom, koji je poput muzeja na otvorenom i koji diše Meštrovićevom ostavštinom. Mnogima je fontana „Vrelo života“ polazna točka i mjesto susreta u ovom gradu. Ili naravno lijepi obnovljeni gradski trg Poljana i Gradska kavana kakvu nema ni Zagreb. Tak je kak je. Ne vjeruje čovjek da je u Drnišu, onak gotovo mu je Bečki duh u zraku. Nedaleko od gradskog perivoja i fontane, impozantna je zgrada Gradske uprave, čije pročelje krasi kopija Meštrovićeva grba grada s prikazom gradskog zaštitnika, Svetog Roka.

U istom okruženju smjestio se i Gradski muzej, župna crkva Gospe od Ružarija u kojoj možete vidjeti oltar na kojem stoji poznata skulptura Gospe Petropoljke. Nedaleko je i lijepa pravoslavna crkva Uspenja Presvete Bogorodice, koja je sagrađena na mjestu stare crkvice iz 1618. godine. Zatim impresivnu crkva sv. Ante koja je nastala na mjestu nekadašnje džamije, a koja i danas sadrži neke njene sačuvane elemente poput središnjeg svoda, odnosno centralnog dijela u obliku kocke. A onda minaret “usred ničega”, sagrađen u 16. stoljeću, koji se smatra najzapadnijim sačuvanim minaretom iz Osmanskog Carstva. Šetnju s današnjih suhodačem ravnateljom Gradskog muzeja Drniš Davorom Gaurinom, završavamo stigavši do Gradine, srednjovjekovne utvrde i mjesta od kuda se Drniš širio i postao gradom, s koje puca pogled na kanjon rijeke Čikole.

Nakon što smo obišli grad,posjetili smo izvrsno uređen i moderan Gradski muzej, koji se nalazi na ulazu u grad, uz Čikolski most. Uz impresivnu zbirku radova Ivana Meštrovića koja sadrži 50-ak radova tog umjetnika, arheološku, kulturno-povijesnu zbirku, zbirku starih fotografija i razglednica, zemljovida i grafika, zbirku oružja i vojne opreme, numizmatičku zbirku, zbirku medalja i odlikovanja te zbirku suvremene umjetnosti. U prostoru je prava živost života jednog grada i života, u kojem posebno mjesto ima i jedan vagon za ugljen - cicka! 

A mentalitet, to je jednostavnost. Vole jesti primarno janjetinu i svo meso, a povrća su se previše najeli pa im to nije baš bitno, kaže Davor.  Vole tradicionalnu pjesmu, sve što je njihovo stvarno i sačuvati.  Drniš ima sve i zaista je mjesto koje vrijedi posjetiti ako želite doživjeti malo drugačiju Hrvatsku, pomalo netaknutu i mirniju. Pitoreskan je, čist, djece ima. Šibenik im je blizu. 

A Drnišu pripada i poznati otočić Visovac. Poznat i kao Gospin otočić koji je savršen sklad prirode i ljudskog stvaralaštva. Otočić, na kojem je danas Franjevački samostan Majke od Milosti, još su u 14. st. nastanili Augustinci. Franjevci na otok dolaze 1445. god. Kasnije, 1568. god. utemeljen je novicijat, a potom i knjižnica i arhiv. Samostan i danas čuva vrijednu muzejsku zbirku. Osobitu zanimljivost postava čine četiri inkunabule, od kojih ističemo Ezopove basne tiskane 1487. god.

A što ponijeti iz Drniša, kao suvenir? 

I to je zanimljivo osim naravno pršuta i vina, grad se diči originalnim suvenirima rukom izrađenima, poput malih kamenih kućica, ili iz tkalačke zadruge prepoznatljivu drnišku kapu.