Svega ima u Sinju

Nastavljamo vijugavim cestama. Otkrivamo manje znano ili do sada neznano. Svaki put do odredišta dijeliom s vama mali dio od velike ljepote, kao osobni izričaj, svega što vidim, doživljavam u vremenu i prostoru i nemam potrebu odmah tražiti više i dalje, biti radoznalija od tog trenutka u kojem jesam. Nastavljamo Hrvatskom. Nakon Klisa, Sinj koji je u srcu Dalmatinske zagore. Zagora mi je lijepa iako pripada prostoru izrazitog krša. Cesta nas vodi tako da je krajolik pun niskih uzvisina, malenih udolina i obradivih polja, a uz njih naselja. Ima i brda obučenih šumom. 

Sinj je određen carstvom vode, pola i kamena, tako svi kažu.  Okružen je ljepoticama ali i surovim planinama Kamešnicom, Svilajom i Dinarom, smješten na rubu Sinjskog polja kojemu život daje bistra, studena i opjevana Cetina. Cijeli svijet zna za Sinj po viteškom turniru koji je i na popisu nematerijalne svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, a pola svijeta za Gospu Sinjsku. 

Iako smo stigli u Sinj početkom proljeća. Bura je puhala, a grad tada miruje. No radi se. Svatko svoje, a pripreme za Alku traju, kaže moja suhodačica direktorica TZ Monika Vrgoč.

Alka je mnogo šira priča 

Alkar, “mora biti rođeni Cetinjanin, mora imati oko sokolovo i čvrstu desnicu. A ponajviše mora biti častan i pošten čovjek”. No,ni to nije sve. Alkarskim natjecanjima prethode prove koje počinju najmanje 15 dana prije same Alke. Kroz njih se odabiru alkari koji će sudjelovati u natjecanju na Bari, Čoji i Alci. Bara se održava dva dana prije Alke, a zatim slijedi i Čoja. Ta se natjecanja održavaju po istim pravilima kao i na Alci, ali bez svečane odore. Alka bez dobrog konja? Ne može to, kaže Monika, kao ni bez dobrog momka! Alkarski su konji fine, suhe i plemenite glave, dugih i ravnih sapi i mekane grive svilastoga sjaja. U Sinju postoji konjsko gospodarstvo.  Kvalitetan konj  u ergeli mora zadovoljiti brojne uvjete, s obzirom da se alkarski natjecanje odvija u specifičnim uvjetima. On kao prvo mora postići određenu brzinu, jer stazu duljine 160 metara treba pretrčati za najviše 13 sekundi. Nadalje, alkarsko trkalište ima širinu od samo 5 m, a s obje njegove strane nalaze se ljudi, pa konj mora biti istreniran da bez problema podnese različite zvukove, pokrete, boje i općenito nesvakodnevnu atmosferu.

Za sve one koji u kolovozu ne mogu una Sinjsku alku, a  koji žele doznati sve detalje o alci, predlažem posjet Alkarskim dvorima te Muzeju Sinjske alke. Jedna od najvećih atrakcija muzeja, jest prikaz alkarske povorke u prirodnoj veličini, a zanimljiva se skulptura Kubura 1716., djelo je kipara Kažimira Hraste. Deset je puta veća od originala.

Gospa je prema predaji, otjerala Osmanlije

Sinj živi i kao jedno od najvećih marijanskih svetišta u Hrvatskoj te iako je za Veliku Gospu stiska hodočasnika, dnevno dolaze hodočasnici i časte Čudotvornu Gospu Sinjsku u istoimenoj crkvi u samom središtu gradu. Moja suhodačica ističe kako jako dijeli pojam vjerski turizam od vjere i u svom turističkom radu. Crkva bude puna i domaćih i stranih turista, svi zastaju pred slikom Gospe Sinjske, neki se moli a neki dive ljepoti likovnog izričaja, nepoznatog autora. 

Kamičak i Stari grad i jezgra

Poseban simbol grada Sinja je i Kamičak, zvjezdolika utvrda koja potječe iz 1712. godine, izgrađena na brežuljku koji nosi isto ime. Na toj se utvrdi nalazi kula, a u njoj jedno zvono izliveno u talijanskoj ljevaonici obitelji Colbachini, jedinoj na svijetu koja na svoje proizvode može stavljati papinski grb. Jedna od atrakcija, iako od njega nije puno ostalo, jest Grad kako ga žitelji Sinja zovu, na kojem dana stoji crkvica iz 1887. godine, te mnogo mlađi kip Gospe Sinjske. Postavljen je na litici Staroga grada gdje se, kaže legenda, 15. kolovoza 1715. godine ukazala žena obasjana svijetlom i prestrašila turske osvajače.

Šetnja gradom je primamljiva i kako se ide iz ulice u ulicu tako vas Sinj osvaja. Lijepo je to i uređeno mjesto. Sinj se može pohvaliti i lijepim vilama i palačama, i brojnim uređenim fontanama. Ljudi su dobrodušni, al čvrstih stavova i svakodnevica su glavne teme. Sinjani imaju neki svoj mentalitet i ponos to se osjeti u zraku. 

Kad god sam u Sinju, otiđem do lijepe Luce. Tako Sinjani nazvaju prvu javno postavljenu skulpturu Stipe Sikirice 1957. Nalazi se u zelenoj oazi u središtu grada, a onda do biste Dinka Šimunovića, zbog njegova Alkara i Duge, ali i jedne njegove rečenice koju sada parafraziram gledajući prema okolnim planinama. Pa su se njegove, sad i meni daleke kamene planine jače se modrile…

Neke tajne Sinjani čuvaju a neke tek malo odaju, Mi smo uspjeli saznati što vam je potrebno za arambaše tradicijsko jelo sinjskoga kraja te uštipke i šišu.