Vjernici Zagreba slave Antunovo

U manjoj bazilici sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu, središnje misno slavlje od 19 sati predvodit će zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić. Blagoslov djece i ljiljana je u 18 sati. Tijekom cijelog dana u samostanskom vrtu Pučka kuhinja župnog Caritasa nudit će okrjepu, a sav prihod bit će namijenjen za potrebe Pučke kuhinje. U župi u Sesvetskim Selima, svečano euharistijsko slavlje, odnosno zavjetnu misu u 19 sati, predvodit će pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić.

Glavni su širitelji Antunova štovanja bili franjevci i ta pobožnost koja se može nazvati religioznim fenomenom nije s vremenom nimalo iščezavala, nego se nezaustavljivo širila diljem svijeta. Ona je na hrvatskim prostorima bila posebno snažna u srednjoj Dalmaciji i na dubrovačkom području, o čemu u nizu svjedočanstava govori i pismo pape Nikole IV. zadarskomu samostanu već g. 1291. u kojem se vjernicima za blagdane daje oprost, među kojima je spomenut blagdan sv. Antuna. Širenju su pridonijeli franjevci iz deset samostana, koliko ih je svojedobno bilo na području nekadašnje Dubrovačke biskupije. O tome svjedoči i najstariji lik sv. Antuna na dubrovačkom području u današnjem muzeju Male braće u Dubrovniku na stropu iz 14. st. Pobožnost prema sv. Anti Padovanskomu bila je uvijek prisutna i u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Od juga prema istarskom sjeveru širilo se štovanje, u čemu su veliku ulogu, uz ostale, imali franjevci koji su djelovali u Pazinu od 14. st. Štovanje u kontinentalnom dijelu Hrvatske može se pratiti od druge polovice 17. st., a ono se očitovalo prije svega u broju crkava posvećenih sv. Antunu i posebice u činjenici da je gotovo nemoguće pronaći crkvu u kojoj nema njegova oltara, kipa ili slike.

Sv. Antun na Svetom Duhu

Među brojnim središtima antunovske pobožnosti u Hrvatskoj ono je na Svetom Duhu. Gradnja crkve/svetišta prema nacrtu arhitekta dr. Jurja Denzlera započela je 1931.godine, kada se slavila 700. obljetnica smrti padovanskoga svetca, a sljedeće je godine osnovana župa, koja je bila povjerena franjevcima konventualcima. Crkva je dovršena i blagoslovljena 8. prosinca 1934., a prvu je misu u njoj slavio ondašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Njezina je unutrašnjost dovršena 1984. kada ju je posvetio kardinal Franjo Kuharić. U samostanu, koji je utemeljen g. 1922.g., sjedište je Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji su razgranali široku i raznovrsnu djelatnost, od Doma sv. Antuna, u kojem je besplatan smještaj u studentskom domu za studente i pučka kuhinja sa svakodnevnih 300-tinjak obroka za potrebite, do Doma umirovljenika sv. Maksimilijana Kolbea sa 30-ak kreveta. Crkva sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu uzdignuta je na čast manje bazilike, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, prošle godine. 

Inače zanimljivo je kako u našem najvećem dvorcu Klenovnik koji je spomenik nulte kategorije i koji je zbog iznimne ljepote bio je opisivan kao hrvatski Versailles, ima od izvornog interijera jedino očuvanu kapelu sv. Antuna koja je jedna od najvećih i najraskošnije uređenih dvorskih kapela u Hrvatskoj. Uređena je 1738. zauzimanjem grofice Katarine Drašković rođene Brandis u baroknom stilu kao grobna kapela obitelji Drašković. Iz te godine potječu štukature, a drveni su oltari raskošna kiparska djela iz 1741. godine. 

Ne postoji osoba, kršćanska, katolička, koja u svom životu nije zazvala svetog Antu. Kad dođete u Padovu, gdje počiva Svetac, nikad nećete naći prazan trg niti crkvu. Svecu dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Mole se, radoznali su, dive se, čude se. Bolesni dolaze da dotaknu moći i mole za ozdravljenje. Takav je sveti Ante. Čudesan, opčaravajući! Svi ga vole. On je čudotvorac, mogli bismo reći, kao nijedan drugi svetac. Njega zazivaju za pronalazak izgubljenih stvari, mole mu se putnici, zaštitnik je i pomoćnik u ljubavi, zazivaju ga bračni parovi za sretan brak, pomoćnik je u neplodnosti, smiluje se u groznicama, mole mu se  protiv sila zla i sotone, u svakojakim katastrofama.