Majka Božja Remetska: U hodu s vremenom

Od 511 zgrada obuhvaćenih poslije potresnom obnovom putem Ministarstva kulture i medija čak je 273 sakralnih objekata, a 44 se nalaze u Zagrebu. Jedan od sakralnih objekata u obnovi je na obroncima Medvednice. U zelenilu iznad grada smješteno je Svetište Majke Božje Remetske jedno od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj i najstarije u Zagrebu. Povijest crkve i svetišta duga više od sedam stoljeća. Ispisana je razaranjima i obnovama, čudotvornim Gospinim kipom, freskama Ivana Krstilja Rangera te najnovijim arheološkim otkrićima koja su izašla na vidjelo nakon potresa 2020. godine s kojima nas je upoznao o. Zlatko Pletikosić, OCD, upravitelj župe.

Svetište Majke Božje Remetske, službeno Župa i samostanska crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije,smješteno u mirnom okruženju na obroncima Medvednice, već više od sedam stoljeća predstavlja jedno od najvažnijih hrvatskih hodočasničkih mjesta. Poznato je i pod naslovom Zagovornica Hrvatske (Advocata Croatiae), a njegova povijest svjedoči o neprestanom obnavljanju vjere, umjetnosti i graditeljstva unatoč brojnim razaranjima. Današnja crkva, kojom upravljaju karmelićani, nastala je postupnim nadograđivanjem nekoliko ranijih građevina podignutih na istom mjestu.

Počeci svetišta

Povijest Remeta započinje u 13. stoljeću kada se na tada osamljenom i nenaseljenom području nastanjuju pavlini – redovnici pustinjaci (eremiti), po kojima je nastao i naziv Remete. Za svoje su potrebe podigli skromnu drvenu kapelicu, čiji najstariji pisani spomen potječe iz 1288. godine.

Razvojem zajednice javila se potreba za većom crkvom pa je 1319. godine, pod pokroviteljstvom kralja Karla Roberta, započela gradnja prve zidane gotičke crkve. Tijekom 15. stoljeća proširena je glavnom lađom i zvonikom te je postala prostrana srednjovjekovna crkva u kojoj se počeo štovati čudotvorni drveni kip Majke Božje s Djetetom Isusom.

Hodajući crkvom koja je u obnovi šet godina, o. Zlatko Pletikosić, između ostalog ističe kako je Remetska crkva imala je, vrlo burnu povijest. "Više je puta spaljivana, a teško je bila oštećena i potresom. Stoljećima su remetski pavlini gradili i dograđivali remetski samostan i crkvu. Između g. 1721. i 1722. radili su na produženju lađe stare gotičke crkve do crte fasade zvonika i samostana. U tome novom dijelu, izgrađeno je pjevalište koje leži na stupovima. Poznati pavlinski slikar Ivan Ranger, sa svojom školom, oslikava crkvu g. 1745. Zidnim slikama bili su urešeni svi zidovi svetišta, lađe, prostor pod pjevalištem, ispred njega i pobočna kapela. Freske ispod pjevališta rađene su prema ‘Librum votorum pavlina’; Ranger je vadio najznačajnije momente iz Egererove knjige ‘Farmacopea celestis (nebeska ljekarna)’ u kojoj su opisana i grafički prikazana čudesa koja su se dogodila zagovorom Gospe Remetske.

Posebnost ovog svetišta je Remetski Gospin kip predstavlja vitku i mladenačku Majku u stojećem stavu s razmjerno velikom Djetetom u naručju, koje desnicom grli Majku oko vrata. Djevičino je tijelo zaodjenuto haljinom i zaogrnuto gusto nabranim plaštem. Neki drže da je kip sa sobom donio, utemeljitelj samostana, pavlin Iskvirin, dok drugi misle da ga je izradio pavlin Pavao de Lomirhia. Na njemu stoji tekst: “1490. godine brat Pavo Poljak bî ga rezao”. Kada se Gospin lik gledao sa određene udaljenosti, s desne strane, mogao se primjetiti Gospin smješak. Dok danas, nakon temeljite obnove kipa g. 1998. to više nije moguće. Kipu je g. 1490. dodan drveni pozlaćeni kasnogotički ukrasni okvir, u kome se nalaze kipići sv. Barbare i Hedvige s desne, te sv. Katarine i sv. Agneze s lijeve strane.

Razaranja i obnova

Miran razvoj svetišta prekinut je 1591. godine kada su Osmanlije spalile i potpuno opustošile remetski samostan i crkvu.

Nakon nekoliko desetljeća ruševina na temeljima uništene gotičke građevine podignuta je nova crkva, dovršena i posvećena 1654. godine. Novo veliko preoblikovanje uslijedilo je tijekom barokizacije 1722. godine, kada je crkva znatno produžena prema zapadu i dobila monumentalno barokno pročelje.

Rangerove freske – jedinstvena kronika čuda

Poseban umjetnički vrhunac svetište je doživjelo između 1745. i 1748. godine kada je pavlinski slikar Ivan Krstitelj Ranger oslikao unutrašnjost crkve.

Njegove freske u Remetama jedinstvene su jer nisu samo dekoracija, nego svojevrsna vizualna kronika svetišta. Ranger je prostor ispod pjevališta i okolne zidove ukrasio s ukupno 45 medaljona koji prikazuju povijesno zabilježena čuda i uslišanja pripisana zagovoru Majke Božje Remetske. Na njima su vjerno prikazani bolesnici, plemići, vojnici i svakodnevni život baroknog vremena, što ovu zbirku čini jedinstvenim spojem umjetnosti, povijesti i pučke pobožnosti.

Bolléova obnova

Nakon ukinuća pavlinskog reda krajem 18. stoljeća crkva postaje župna.

Nova velika katastrofa dogodila se tijekom Velikog zagrebačkog potresa 1880. godine, kada su se urušili barokni svodovi. Obnovu je vodio znameniti arhitekt Hermann Bollé, koji je građevini dao današnji historicistički izgled s elementima neogotike i neobaroka, oblikujući prepoznatljivu vizuru remetske crkve.

Duhovnost karakteristična za remetsko svetište

Remetsko je svetište stjecište brojnih vjernika. Za vrijeme svoga upravljanja zagrebačkom biskupijom biskup Borković je svake subote hodočastio u Remete. Isto je činio i biskup Emerik Esterhazy. U remetsko svetište često su hodočastili i nadb. Bauer, kard. Stepinac i kard. Kuharić. Vjernici grada Zagreba često su hodočastili, predvođeni svojim pastirima, u remetsko svetište u teškim trenutcima hrvatske povijesti. Kard. Kuharić predvodio je k “Najvjernijoj Odvjetnici” pokorničko hodočašće zagrebačkih vjernika za mir u Domovini. Slično su činili i nadbiskupi Stepinac i Bauer, a posebno često procesije u Remete predvodio je biskup Borković. U remetskom svetištu događala su se po zagovoru Majke Božje i brojna čudesa. Zapisi o tim čudesima izgorjeli su u požaru. Ostala je “Farmacopea celestis” Andrije Eggerera i “Liber votorum”. Za razliku od svetišta u Mariji Bistrici, Sinju ili Trsatu gdje dolazi mnoštvo hodočasnika, remetsko svetište je svetište intime i mira. Svetište gotovo nikada nije prazno. Po cijeli dan je otvoreno i uvijek se zaustavi poneki automobil. Ljudi ne žele biti primjećeni i žele moliti u samoći pred Gospinim kipom. 

Novi čuvari svetišta karmelićani, koji dolaze 1959. nastoje biti, koliko je god moguće, na raspolaganju hodočasnicima i nastoje da se u Remete, kao i u doba pavlina, dolazi na molitvu, a ne na izlete. Karmelićani žele Remete zadržati oazom mira i molitve jer ovo je svetište nastalo po molitvi i ovo svetište čini molitva.

Arheološka otkrića nakon potresa 2020.

Potres iz 2020. godine ponovno je teško oštetio svetište, ali je tijekom opsežne konstruktivne obnove omogućio i vrijedna arheološka istraživanja.

Ispod podnih ploča i unutar zidova otkriveni su skriveni slojevi prošlosti – zazidani srednjovjekovni prozori, ostaci ranijih crkava te grafiti koje su kroz stoljeća ostavljali hodočasnici. Ta otkrića potvrđuju da se ispod današnje Bolléove građevine nalaze ostaci nekoliko starijih crkava koje zajedno čuvaju više od sedam stoljeća povijesti.

Svetište danas

Dok traje obnova unutrašnjosti crkve, liturgijska slavlja pod vodstvom karmelićana održavaju se u vanjskom prostoru – šatoru. Remete su danas mnogo više od povijesnog spomenika. To je živo marijansko svetište u kojem se na jednom mjestu mogu doživjeti svi slojevi njegove bogate prošlosti – od najstarijih srednjovjekovnih temelja, preko Bolléove arhitekture i Rangerovih baroknih fresaka, do suvremene obnove koja će ovaj dragocjeni dio hrvatske kulturne i duhovne baštine sačuvati za buduće naraštaje.