Čuvar blaga Samobora

Radovan Librić istinski je „čuvar baštine”. Već desetljećima predano djeluje na očuvanju tradicije, duhovnosti, kulturne baštine i identiteta samoborskoga kraja. Sve to je oživotvorio u jedinstveni model djelovanja koji okuplja stotine članova i tisuće sudionika različitih projekata. 

Njegova misao najbolje sažima životno poslanje koje neumorno provodi: 

- Čuvati tradiciju znači čuvati toplinu ognjišta koja nas je sve oblikovala.

Korijeni obitelji Librić u Samoboru sežu duboko u prošlost i spominju se već u kraljevskim popisima iz 1598. godine. Ta snažna povezanost sa zavičajem vidljiva je u svakom projektu koji pokreće. Njegovo dugogodišnje djelovanje pokazuje kako se kulturna baština ne čuva samo u muzejima i arhivima, nego prije svega u ljudima koji je žive, prenose i obogaćuju za buduće naraštaje. Osebujnog rada i interesa vrlo zauzet tajnik Udruge Ekosspiritus, Librić je spojio sva svoja znanja kao vjeroučitelj, bivši ravnatelj Gornjogradske gimnazije, kulturni djelatnik, urednik, pisac i etnograf. 

Narodna nošnja kao simbol identiteta

Jedan od najvrjednijih rezultata rada Društva sv. Izidora Seljaka jest Etnografska zbirka koja danas broji 732 predmeta. Zbirka je 2015. godine registrirana i proglašena zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Tijekom godina prikupljeno je više od stotinu narodnih nošnji nekadašnje župe Samobor, velik broj starih fotografija te vrijedna dokumentacija koja svjedoči o životu samoborskoga sela tijekom posljednja stoljeća. Posebna pozornost usmjerena je na očuvanje i rekonstrukciju samoborske narodne nošnje, obnovu tradicijskih zanata i rukotvorstva, edukaciju mladih te digitalno dokumentiranje baštine. Najviše je tekstilnih predmeta – dječja, muška i ženska narodna nošnja (debelo rubje i pripadajući dijelovi, tenko rubje, kikla i zimski dodaci), fertuni i plaftače, ima i uporabnih predmeta (stolnjaci, ručnici, posteljno rublje, zidnjaci, stolnice i sl.), ali i vrijednih primjeraka keramičkih zdjela, pokućstva, pribora za tkanje, oruđa i sl. 

Ove vrijedne zbirke zasigurno ne bi bilo da kaže Radovan Librić, da od svoje bake Barbare r. Vugrin nije na dar dobio dio njene bogate dote. S vremenom on je izradio kartoteku, a kao kazivačica pomagala mu je u opisivanju predmeta najstarija članica Evica Vlahović, koja zaljubljenost u narodnu nošnju samoborskog kraja pokazuje njenim svakodnevnim nošenjem. Ostale članice Društva na tekstilne su materijale našile inventarne brojeve.

U ovoj vrijednoj etnografskoj zbirci mnogi su predmeti raritetni, pa ih muzeji posuđuju za svoje tematske izložbe. A u budućnosti obogaćivat će se i nekim novim starim predmetima iz škrinja Samoboraca ili kuća. Dio kulturnog blaga može se pogledati svakog vikenda u prostorima Udruge Ekosspiritus na Cerini, odnosno u Planinarskom domu “Cerinski vir” u Samoborskom gorju.

„Mamica“ – priča o samoborskoj ženi

Među recentnim projektima posebno se istaknula izložba Mamica, ostvarena u suradnji Društva sv. Izidora Seljaka, Udruge Ekosspiritus i Samoborskog muzeja. Postavljena u Otvorenoj galeriji Vile Allnoch u Samoboru, izložba je zbog velikog interesa posjetitelja produljena do kraja 2026. godine.

U središtu izložbe nalazi se samoborska kikla, karakteristična suknja nastala pod utjecajem alpske mode krajem 19. stoljeća. S vremenom je postala prepoznatljiv simbol samoborske žene, poznate pod nazivom „mamica“. Posebnost Samobora jest činjenica da je riječ o jednom od rijetkih gradova u Hrvatskoj u kojem se dijelovi tradicijske nošnje i danas svakodnevno nose - u crkvu, na plac, liječniku ili u svakodnevnim obavezama.

Postoji i povijesti, o ‘nastanku’ kikle govori Radovan Librić, poručivši da kiklu treba prigrliti kao dio samoborskog identiteta. A kikla koju sad nose i djevojčice nastala je u prvoj polovici 19. stoljeća kad je samoborski seoski puk još uvijek nosio nošnju od domaćeg lana i konoplje. Oko 1875. u Domaslovec doseljava Agneza Branuis Glückselig, vrsna šnajderica, koja kreira narodnu nošnju izrađenu od platna s finim faldama, koje se moglo kupiti u dućanu. Bilo je to prije 150 godina i to je promijenilo tijek priče o samoborskoj narodnoj nošnji, rekao je Librić. 

Baština kao dio svakodnevnog života

Važno mjesto u njegovu djelovanju zauzima Udruga Ekosspiritus, u sklopu koje je 2010. godine osnovano Društvo svetog Izidora Seljaka i još 15 sekcija. Cilj društva je očuvanje kršćanskih korijena, ruralne baštine, narodnih običaja i tradicijskog identiteta samoborskoga kraja. 

Među brojnim projektima posebno se ističe Planinarski križni put, koji već desetljećima okuplja mlade iz cijele Hrvatske, spajajući duhovnost, zajedništvo i boravak u prirodi. Značajan doprinos ostvaren je i u zaštiti tradicionalnog samoborskog hodočašća u Mariju Bistricu, koje se neprekidno održava više od tri stoljeća te je pokrenut postupak njegove zaštite kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. 

Posebno mjesto među projektima zauzima izrada samoborske narodne nošnje za čudotvorni kip Majke Božje Bistričke. Nošnja je 2022. godine darovana Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, čime je ostvarena simbolična poveznica između samoborske tradicije i najvažnijega hrvatskog marijanskog svetišta. Time je samoborska narodna nošnja dobila dodatnu vrijednost kao dio nacionalne kulturne i vjerske baštine. Samoborci su ponosni na svoju nošnju i uvijek s njom "hode". 

Camino Hrvatska – oživljavanje starih putova

Librićev interes za baštinu ne završava na lokalnoj razini. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske bratovštine sv. Jakova te je jedan od ključnih pokretača razvoja projekta Camino Hrvatska. 

Riječ je o mreži hodočasničkih putova koja povezuje hrvatske crkve i svetišta posvećena svetom Jakovu te obnavlja povijesne rute kojima su stoljećima prolazili hodočasnici na putu prema Santiago de Composteli. Camino Hrvatska danas je dio europske mreže puteva sv. Jakova pod zaštitom UNESCO-a i Vijeća Europe koji vode u Santiago de Compostelu i kojima hoda preko 1 i pol milijun ljudi godišnje po cijeloj Europi. Ovaj projekt obnove srednjovjekovnih hodočasničkih puteva, kojima se iz Hrvatske išlo prema svetištu u Santiago de Composteli još od 1203. godine, započela je hrvatska bratovština sv. Jakova.

Trag u knjigama i dokumentima

Svjestan da se baština ne čuva samo predmetima nego i zapisima, Librić se intenzivno bavi izdavačkom djelatnošću. Autor je i urednik niza publikacija posvećenih povijesti, tradiciji i hodočasničkoj baštini samoborskoga kraja.

Među njima se posebno izdvajaju knjiga Narodna nošnja župe Samobor (2017.), koja predstavlja temeljno djelo o tradicijskom odijevanju toga područja, zatim Seljak Ivan iz Konšćice i njegov kardinal Franjo (2024.) te fotomonografija Nas je otpravila, Tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička (2025.), posvećena povijesti samoborskih hodočašća.