Čuvar blaga Samobora

Radovan Librić istinski je „čuvar baštine”. Već desetljećima predano djeluje na očuvanju tradicije, duhovnosti, kulturne baštine i identiteta samoborskoga kraja, Sve to je oživotvorio u jedinstveni model djelovanja koji okuplja stotine članova i tisuće sudionika različitih projekata. Njegova misao najbolje sažima životno poslanje koje neumorno provodi: „Čuvati tradiciju znači čuvati toplinu ognjišta koja nas je sve oblikovala.”

Kako sačuvati tradiciju i kulturnu baštinu koja nije tek pasivni spomen na prošlost u vremenu ubrzanih društvenih promjena? Kako motivirati zajednicu?  Odgovor se krije i često u samim pojedincima koji svojim radom i predanošću čuvaju identitet lokalnih zajednica. Jedan od osebujnih ljudi je Radovan Librić, vjeroučitelj, bivši ravnatelj Gornjogradske gimnazije, kulturni djelatnik, urednik, pisac i etnograf. Kao osnivač udruga te inicijator brojnih hodočasničkih, planinarskih i kulturnih događanja. 

Posebno se ističe njegov doprinos pokretanju i razvoju hrvatske mreže Camino ruta, hodočasničkih putova koji Hrvatsku povezuju sa Santiago de Compostelom i europskom hodočasničkom tradicijom. Kao dugogodišnji tajnik Udruge Ekosspiritus, Librić je razvio model djelovanja koji povezuje vjeru, prirodu, planinarstvo i kulturnu baštinu. 

Baština kao dio svakodnevnog života

Važno mjesto u njegovu djelovanju zauzima Udruga Ekosspiritus, u sklopu koje je 2010. godine osnovano Društvo svetog Izidora Seljaka. Cilj društva je očuvanje kršćanskih korijena, ruralne baštine, narodnih običaja i tradicijskog identiteta samoborskoga kraja.

Među brojnim projektima posebno se ističe Planinarski križni put, koji već desetljećima okuplja mlade iz cijele Hrvatske, spajajući duhovnost, zajedništvo i boravak u prirodi. Značajan doprinos ostvaren je i u zaštiti tradicionalnog samoborskog hodočašća u Mariju Bistricu, koje se neprekidno održava više od tri stoljeća te je pokrenut postupak njegove zaštite kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Posebno mjesto među projektima zauzima izrada samoborske narodne nošnje za čudotvorni kip Majke Božje Bistričke. Nošnja je 2022. godine darovana Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, čime je ostvarena simbolična poveznica između samoborske tradicije i najvažnijega hrvatskog marijanskog svetišta. Time je samoborska narodna nošnja dobila dodatnu vrijednost kao dio nacionalne kulturne i vjerske baštine.

Narodna nošnja kao simbol identiteta

Jedan od najvrjednijih rezultata rada Društva sv. Izidora Seljaka jest Etnografska zbirka koja danas broji 732 predmeta. Zbirka je 2015. godine registrirana i proglašena zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Tijekom godina prikupljeno je više od stotinu narodnih nošnji nekadašnje župe Samobor, velik broj starih fotografija te vrijedna dokumentacija koja svjedoči o životu samoborskoga sela tijekom posljednja stoljeća. Posebna pozornost usmjerena je na očuvanje i rekonstrukciju samoborske narodne nošnje, obnovu tradicijskih zanata i rukotvorstva, edukaciju mladih te digitalno dokumentiranje baštine.

Trag u knjigama i dokumentima

Svjestan da se baština ne čuva samo predmetima nego i zapisima, Librić se intenzivno bavi izdavačkom djelatnošću. Autor je i urednik niza publikacija posvećenih povijesti, tradiciji i hodočasničkoj baštini samoborskoga kraja.

Među njima se posebno izdvajaju knjiga Narodna nošnja župe Samobor (2017.), koja predstavlja temeljno djelo o tradicijskom odijevanju toga područja, zatim Seljak Ivan iz Konšćice i njegov kardinal Franjo (2024.) te fotomonografija Nas je otpravila, Tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička (2025.), posvećena povijesti samoborskih hodočašća.

„Mamica“ – priča o samoborskoj ženi

Među recentnim projektima posebno se istaknula izložba Mamica, ostvarena u suradnji Društva sv. Izidora Seljaka, Udruge Ekosspiritus i Samoborskog muzeja. Postavljena u Otvorenoj galeriji Vile Allnoch u Samoboru, izložba je zbog velikog interesa posjetitelja produljena do kraja 2026. godine.

U središtu izložbe nalazi se samoborska kikla, karakteristična suknja nastala pod utjecajem alpske mode krajem 19. stoljeća. S vremenom je postala prepoznatljiv simbol samoborske žene, poznate pod nazivom „mamica“. Posebnost Samobora jest činjenica da je riječ o jednom od rijetkih gradova u Hrvatskoj u kojem se dijelovi tradicijske nošnje i danas svakodnevno nose - u crkvu, na plac, liječniku ili u svakodnevnim obavezama.

Camino Hrvatska – oživljavanje starih putova

Librićev interes za baštinu ne završava na lokalnoj razini. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske bratovštine sv. Jakova te je jedan od ključnih pokretača razvoja projekta Camino Hrvatska.

Riječ je o mreži hodočasničkih putova koja povezuje hrvatske crkve i svetišta posvećena svetom Jakovu te obnavlja povijesne rute kojima su stoljećima prolazili hodočasnici na putu prema Santiago de Composteli. Planirana mreža obuhvaća osamnaest dionica duljine između 75 i 150 kilometara, povezujući kulturnu, prirodnu i duhovnu baštinu Hrvatske u jedinstvenu cjelinu.

Nasljeđe koje živi

Korijeni obitelji Librić u Samoboru sežu duboko u prošlost i spominju se već u kraljevskim popisima iz 1598. godine. Ta snažna povezanost sa zavičajem vidljiva je u svakom projektu koji pokreće. Njegovo dugogodišnje djelovanje pokazuje kako se kulturna baština ne čuva samo u muzejima i arhivima, nego prije svega u ljudima koji je žive, prenose i obogaćuju za buduće naraštaje.