Marulićeva pjesma i Brueghelova slika

Novi feljton profesora Frane Barasa o korizmi u Splitu počinjemo tekstovima iz doba Marka Marulića prije petsto godina. 

"Slasti su svitovne ke od nas odgone kriposti duhovne ter nas u zlo gone"

Svake godine kad zađemo u Korizmu prisjetim se Marulićeve alegorijske pjesme POKLAD I KORIZMA, ali i čuvenog platna Brueghela Starijeg: BITKA KARNEVALA I KORIZME. Marulić je umro 1524., a Brueghelova je slika datirana 1559.

Marulićeva pjesma u 150 stihova (nedostaje joj početak) pisana je u europskoj srednjovjekovnoj tradiciji moralizatorskog sukoba između Zla i Dobra / Bogatstva i Siromaštva / Obilja i Oskudnosti ili kako se u narodu govorilo Mrsa i Nemrsa... U njoj se taj sukob oslikava na šaljivo satiričan način posredstvom otjelovljenih simbola svjetovnih užitaka i krijeposti duhovnog života. Odlikuje se bogatstvom jezičnog izričaja, a posebnu privlačnost daje joj naslućujuća dramsko-scenska potka te raskošna paleta - rekao bih - slikarskog nadahnuća. Sve to možemo zamijetiti kada je – uz malo truda – pažljivo prečitavamo.

Korizma napada Poklada bojovnicima 'fratrima isposnicima' simboličnih imena: Dezun, Bobok, Sutil, Posturad, Suhojil, Vodulja, Bdilo, Harlac, Sanjac, Čistosrid. Istovremeno Poklad se pokušava obraniti uz pomoć svojih pouzdanika simbolima 'obilja' personificiranih kao: Katunar, Kulin, Grozog, Svejil, Grizil, Radopek, Vinogriz, Drimuš, Linot, Uhot...

U figurativno veoma reljefno predstavljenoj tučnjavi doživljavamo prizor sablasnog bojnog polja. Nakon krvave bitke Poklad ostaje sam te na izmaku snage pokušava pobjeći. Uzalud, Korizma ga sustiže i dok je on moli da ga poštedi, ona ga mlati štapom te konačno davi nizom kobasica...

 Budući da pjesma obiluje drevnim, danas zaboravljenim, ali zapravo razumljivim - te veoma lijepim i slikovitim - hrvatskim izričajima i pojedinim riječima iz 16. stoljeća, navodim nekoliko odlomaka:

"Fra Bobok udari Kulina po panču,

on mu potopari goruć suk pod branču,

bradu mu pripali; on njega, rukami

zgrabivši, obali i trepa nogami.

Moćno ga gnječaše petami trepljući;

on pod njim ječaše dušu pušćujući.

...

Mi poni počnimo Korizmu štovat sad,

s njon se veselimo, jerbo zgibe Poklad;

i družbe njegove sagnane i bijene

glas jur manje slove ner cvitak ki vene.

Ona gre veselo hvale Bogu pojuć,

a za njom sve selo raduje se greduć;

u crikvu ulizoše i, kleknuv dolika,

ruke podvigoše u nebo gorika;

riše: Hvala t', Bože, ki si nas pogledal

sa nebeske lože i nam dobitje dal;

hvala t' sada budi, vazda i u vike,

ki si prognal sudi naše protivnike.

Daj nam dojti gori viditi tvu svitlost,

gdi su svetih zbori i an'jelska radost. -

Prid oltar pak posta tere posveti lug,

lužit po čelu ja svakoga od božjih slug

govoreć: Memento homo quod cinis es,

et parvo momento u lug se razaliješ...

Odtada Korizma poče gospodovat,

nima misto šizma i svak ju vaja štovat;

i mi joj služimo ter, počam od danas,

ča će Bog, činimo, a ne ča satanas;

i nos'mo na sebi sveta križa zlamen,

da Isus na nebi nastani nas, amen."

Poznata Brueghelova slika, BITKA KARNEVALA I KORIZME, nastala 35 godina poslije Marulićeve smrti, prikazuje identičnu temu, ali sada smještenu na trgu nekog flandrijskog mjestanca. Na njoj su također suprostavljeni izazovi životnih užitaka s onima vjerskih zakonitosti. Osim lakrdijski karikiranih ljudskih skupina simbolično značenje imaju i gostionica (na lijevoj strani) te kapelica (na desnoj strani). Prizor je šaljiv, groteskan, ali miroljubiv i nema tuče ni pokolja...

Frano Baras