Trgovci iz Indije u Splitu!

U našem novom feljtonu u nekoliko ćemo se nastavaka prisjetiti starih "butiga" (trgovina) u Splitu. 

 Split je od najstarijih vremena bio značajno tranzitno trgovačko središte. Preko luke i lazareta (otvoren 1592.) odvijala se trgovina između istoka (Bosne) i zapada (Mletaka). Karavane su iz unutrašnjosti dopremale: vosak, razne kože, ćebad, tkanine od devine ili kozje dlake, krzna, vunu, nešto bakra, zlatne prašine, sušene jezike, šljive, kukuruz...

 Galije i jedrenjaci uplovljavali su nakrcani: svilom, baršunom, brokatom, haljinama, platnom za posteljinu, duhanom, olovom, papirom, sapunom, staklom, šećerom, rižom...

 Iz Splita (Dalmacije) u oba pravca izvozilo se: sir, sušeno meso, smokve, ulje, vino, slanu ribu, rašu, stoku. Prva trgovačka kompanija grada pod Marjanom (Kavanjin-Ilić-Šfaganić) utemeljena je 1618. godine! Sačuvan je podatak da je 1645. u Split stiglo čak nekoliko trgovaca iz Indije (!) as svilom i drugom robom. Brojni trgovci (naročito Židovi) stalno su se nastanili u gradu.

Početkom 18. st. u središtu se grada spominju "ulica trgovaca" i "zlatarska ulica".

 Poznati Cassasov akvarelirani crtež splitske luke (1782.) živo dočarava promet i trgovinu na Rivi. Pojedina skladišta nalazila su se u podrumima Dioklecijanove palače. Prodavalo se u prizemljima kuća i kućeraka, ali i na montažnim tezgama na obali. Dućana je bilo po trgovima i glavnim ulicama stare gradske jezgre. Sačuvane su skice tlocrta više njih koji su se nalazili u nekadašnjem kompleksu zgrada vlasništva Capogrossovih sa zapadne strane današnje Marulićeve ulice i jugoistočnog kuta Pjace (danas hotel Central).

 Stranci su uočavali veliku trovačku djelatnost na obali i u novom dijelu grada, zapadno od Dioklecijanove palače. Vrijedi podsjetiti što je zapisao osmanski putopisac i diplomat Evlija Čelebi (1611.-1682.) koji je 40 godina putovao prostorima tadašnjeg Osmanskog Carstva, te tako navratio i u neke naše krajeve. U poglavlju "Opis kuće kršćanskog naroda stamenoga grada Splita" divi se živosti splitske trgovine (Tu ima tri stotine dućana! Velika trgovačka skladišta koja se nalaze na obali pristaništa dupkom su puna vune, čohe, atlasa, raznih svila, đonova i stotinama tisuća vrsta robe...).

 Prodavali su se raznovrsni artikli od hrane, preko kućnih potrepština do tekstila, obuće, krzna, nakita. Potkraj 17. stoljeća zabilježeno je više dućana u kojima se prodavala i gotova odjeća. Početkom 18. st. u središtu se grada spominju "ulica trgovaca" i "ulica pekarica".

 Česte epidemije kuge (dvanaest od 14. do 18. st.) nanosile su ogromne štete i trgovini. Mnoge su trgovačke obitelji desetkovane, a roba zatečena u dućanima i skladištima često je bivala oštećena ili uništena dugotrajnim postupkom raskuživanja.

  Gradovi se pamte i po trgovinama. Tko se od nas ne sjeća slikovitog interijera, određenog ugođaja ili mirisa nekog starog dućana posjećenog u dalekom stranom gradu? Civilizirani svijet se ponosi njihovom dugovječnošću. Što su stariji, to su vrjedniji. Često ih se spominje u turističkim ‘vodičima’ i preporučuje kao prvorazrednu atrakciju lokalne ponude.

  U nekadašnjem Splitu, između dva Svjetska rata, bilo ih je oko osam stotina! Prostorno neveliki, isticali su se unutrašnjošću, opremom, ponudom ili likovima svojih često veoma osebujnih vlasnika. Oni su također davali određeni civilizacijski pečat gradu i zorno svjedočili o kulturi življenja njegovih stanovnika. Pokušat ću podsjetiti na neke od njih kojih se sjećam iz 30-tih prošlog stoljeća.

Frano Baras