Ustoličenje prvog hrvatskog gradonačelnika Splita 1882.

Druga ovogodišnja po Split značajna obljetnica je pobjeda narodnjaka na općinskim izborima. Prije 140 godina (9. studenoga 1882.) dr. Dujam Rendić Miočević (1834.-1915.) ustoličen je za prvog gradonačelnika hrvatstvu vraćene Općine splitske. 

Svečanost se odvijala u novim općinskim uredima na prvom katu zgrade obitelji Pavlović (danas ul. Kralja Tomislava br. 6). Oduševljena povorka "crvenkapa i klobuka" otpratila je novog gradonačelnika do rodne mu kuće na Mihovilovoj širini. Nakon što je Narodna glazba izvela prigodni koncert-podoknicu (koji je počeo koračnicom Živio Spljet), Rendić se nadahnutim govorom obratio okupljenom mnoštvu.

Bile su to završne epizode najdramatičnijeg razdoblja splitske povijesti 19. stoljeća. lzbori su se (17.-22. srpnja 1882.) pripremali u veoma napetom ozračju. Bajamontijeva je klika poduzimala sve moguće i nemoguće da bi pridobila što veći broj birača. Po svom običaju poslužili su se potkupljivanjem i prijetnjama. Stoga su narodnjaci rezultate izbora očekivali sa strepnjom i nesigurnošću. Njihovoj su pobjedi najviše pridonijeli birači prvog odsjeka III. izborne jedinice (Podstrana, Jesenice, Kamen, Srinjine, Stobreć, Žrnovnica i Sitno) glasujući za dr. Gaju Buiata, don Marka Bitangu, Matu Banića i Grgu Mihanovića. Birači drugog odsjeka istog izbornog tijela (Solin, Mravince, Kućine) opredijelili su se, naprotiv, za dvojicu autonomaša. U trećem odsjeku (biralište u zgradi Gimnazije u Splitu) gdje je glasovao dio Splićana i Slatinjani, izabrano je također šest autonomaša.

Međutim, u I. i II. izbornoj jedinici prevagnula je nacionalna svijest pa je izabrano po dvanaest vijećnika narodnjaka i to: prof. Lovro Borčić, Jerko Cambj, dr. Niko Cattani, Josip de Marchi, Ivan Jelić, Anđeo Katalinić, dr. Dujam Rendić-Miočević, dr. Eduard Tacconi, Petar Tartaglia, dr. Leonard Tommaseo, kanonik Ante Vušković, te Ante Zlendić, Ivan Brajević, Bartul Ganza, dr. Pave Kamber, dr. Srećko Karaman, Petar Katalinić, Toma Lovrić, dr. Ivan Manger, Vicko Marinović, Ivan Maroli, Ivan Matošić, Vid Morpurgo, Mate Protić. Tako je konačan rezultat izbora bio 28 : 8 u korist narodnjaka!

Pobjeda splitskih hrvatskih rodoljuba imala je velikog odjeka. O tome najbolje svjedoče stotine oduševljenih brzojavnih čestitki koje su im stizale sa svih strana. O pripremama izbora, njihovom tijeku i pobjedi narodnjaka izvještavao je cjelokupni tisak Banske Hrvatske i šire. O tome su, osim zadarskog Narodnog lista, opširno pisale i opozicijske novine Pozor, Sioboda te Sriemski Hrvat i istarska Naša sioga, ali također i službene Narodne novine te Agramer Zeitung. Prigodne tekstove posvetili su im književni časopisi Vienac i Hrvatska vila. Budući da su dalmatinski pravoslavci u to vrijeme najuže surađivali s autonomašima, zadarski je Srpski list gorke suze lio što je Split raskrstio s Bajamontijem, a novosadska Zastava bezočno je lagala javljajući da su na splitskim izborima pobijedili autonomaši! Na vijest o velikom uspjehu splitskih rodoljuba zasjale su vatre po kruni Kozjaka i na Klisu. Svečanu iluminaciju i paljenje bengalskih vatri doživio je (unatoč protivljenju pojedinih mađarona!) i daleki Sušak. Domaći brodovi u riječkoj luci počasno su izvjesili hrvatske trobojnice. Međutim, autonomaško-iredentističke snage nisu se mirile s porazom. U znak prosvjeda, u Trstu bacaju bombu na hrvatski izložbeni paviljon, u Rijeci trgaju hrvatske trobojnice. U Splitu obnavljaju terorističke prepade nadajući se da će na taj način osujetiti uspostavljanje hrvatske Općine. Dan prije prve sjednice novoga Općinskog vijeća, dok je dr. Gajo Bulat s prijateljima šetao Obalom, iznenada je netko ispred kuće trgovca Gilardija bacio na njih poveći kamen. Nasreću je promašio, a kamen se odbio od kućnog zida i pogodio dr. Bulata samo u desnu stranu grudiju. Da su atentat organizirali autonomaši potvrdio je članak objavljen istoga dana u Bajamontijevom stranačkom glasilu Avvenire u kojem se veličalo ubojicu drniškog načelnika Grubišića mučki likvidiranog uoči naknadnih izbora 1881. Podsjećam da su autonomaši 1882. ubili i načelnika Novigrada Buzolića, a godinu dana poslije Šimuna Lovrovića na Silbi samo zato što je bio "vatreni Hrvat i iskreni protivnik talijanaške općine!"

Unatoč prijetnjama konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća održala se 28. listopada. Pribivalo je 29 vijećnika, izabrani autonomaši nisu se odazvali pozivu. Predsjedavao je najstariji vijećnik lvan Brajević, koji je prvi put u splitskoj Općini progovorio hrvatskim jezikom! Nazočni su za gradonačelnika javno i jednoglasno izabrali uglednog splitsko-sinjskog odvjetnika dr. Dujma Rendića Miočevića, zastupnika u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću i predsjednika Narodne slavjanske čitaonice. Zatim su izabrani i prisjednici: dr. Gajo Buiat, dr. Pavao Kamber, Petar Katalinić, lvan Matošić, Mate Protić i dr. Eduard Tacconi. Na kraju je odlučeno da će službeni jezik na sjednicama biti hrvatski te da će se isti uvesti i u sve osnovne škole.

Navečer 8. studenoga, uoči svečanog ustoličenja Rendića Miočevića, nepoznati je počinitelj pucao iz revolvera na kotarskog poglavara baruna Konrada dok je taj šetao Novom obalom put lukobrana. Tane mu je, nasreću, samo okrznulo odjeću na grudima. Znalo se, naime, da će sutra pred njim polagati zakletvu prvi gradonačelnik iz redova narodnjaka.

U nedjelju, 15. studenoga, poslije svečanog banketa priređenog u čast nove Općine, Bajamontijevi plaćenici napadaju (u današnjoj Krešimirovoj ulici) skupinu narodnjaka. Tom je prilikom ranjeno nekoliko seljaka iz okolice, a općinskom vijećniku, odvjetniku dr. Srećku Karamanu naneseno je više teških ozljeda šakom, bokserom i nožem. Komentirajući iredentističke prepade uvodničar Narodnog lista navodi dva glavna uzroka:

"Prvo nije više dopušteno Bajamontiju i njegovim pristašam guliti narod i vaditi novce iz obćinske blagajne; - drugo, nova je obćina sastavljena ne samo iz poštenih ljudi, koji hoće štednju i red, već iz ljudi, koji i ćute (osjećaju) hrvatski, te obćina ne može više da bude sredstvo talijančenja na ovoj obali Jadranskoga mora. Split je zauzeo svoje naravno mjesto, te nije više nade da bi on mogao ostati kulom tuđinstva."

Uvodničar dalje napominje da se među uhićenim autonomašima pod sumnjom jednog od glavnih organizatora terorističkih napada nalazi i garibaldinac Enrico Matcovich, nekadanji urednik tršćanskog iredentističkog lista lndipendente, dopisnik zadarskog Dalmate, a sada urednik Bajamontijeva stranačkog glasila Avvenire.

Tako je još jednim zločinačkim činom završila dvadesetogodišnja totalitaristička vladavina splitskih autonomaša.

Frano Baras