Hrvatski radio

Prvi program

Onda istriana – nova generacija istarskih glazbenika sljubila modernitet i tradiciju

19.10.2022.

18:38

Autor: Igor Jurilj

Veja, Ether, Barbara Munjas, Elis Lovrić

Veja, Ether, Barbara Munjas, Elis Lovrić

Foto: Iran & John, Philipp M. Braun, Ana Knežević, promo / -

Istarski poluotok čuva bogatu glazbenu tradiciju, a ona pak usmjerava moderan zvuk istaknutih glazbenika koje je u sljedećoj – vrlo osobnoj – priči povezao novinar emisije "S domaće pop i rock scene", Igor Jurilj. 

“Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog” idu stihovi istarske himne Medulinca Ivana Cukona koji je pokušao opjevati raznolikost našeg trokutastog polutokoka. Bogata i dinamična povijest pod utjecajima triju kulturnih krugova oblikovala je Istru kroz vrijeme. No koliko god da se razlikovali od mjesta do mjesta, glazba je nekoć bila integralnim dijelom običaja i obreda iz svakodnevice u svakom istarskom kutku, iza svakog od zavoja brdovitog kraja. Osim što je izraz kreativnosti i želje za zabavom, tradicijska je glazba odražavala način razmišljanja i stil života ljudi koji su je stvarali, očuvali i prenosili novim generacijama.


U vrijeme modernizacije i suvremene komunikacije, običajne prakse polako se stišavaju, estetike se unificiraju, slijedeći globalne trendove, no ne podliježu im svi. Nekolicina imena mlađe generacije nakon iskušavanja u modernim žanrovima i stilovima u zrelijoj fazi ponosito zvučno izražava dijelove vlastitih identiteta kroz glazbu. Pritom komuniciraju s precima čiji su životi život postavili njihove sadašnje temelje. Suvremenim pristupom tradicijskoj i etno glazbi, Elis Lovrić, Barbara Munjas, Veja, ali i Ether pokrenuli su ondu istrianu – svojevrsnu novu struju u novoj hrvatskoj glazbi kakva savija vrijeme. Iako nisu svi rodom Istrijani, zavičajni folklor poluotoka na sve je od njih u nekoj mjeri ostavio zvučan trag.


Elis Lovrić

Elis Lovrić

Foto: promo / -

Elis Lovrić: "Kod mene se tradicija najviše prepoznaje u jeziku, u labinjonskoj cakavici, koja je najstariji hrvatski dijalekt u Istri, a koji se dotad smatrao neuglazbljivim u suvremenom smislu"


Rodom iz Rapca, skrovitog mjestašca do Labina, Elis Lovrić je nezaustavljiv dobri duh istarske umjetnosti. Elis je diplomirala glumu je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i pohađala Accademiju d’Arte Drammatica Silvio D’Amico u Rimu. Na kazališnim je daskama odigrala velike uloge poput Cordelije u “Kralju Learu” i Fanice u “Vježbanju života”. Upravo na daskama što život znače, Elis se zaigrala s glasom i promijenila si tijek života. Kompozitor Cirque de Soleila dodijelio joj je dvije uloge u velikoj produkciji talijansko-američkog mjuzikla “Francesco il musical”. No Elis je u svom kantautorskom vokalu kasnije pronašla više od instrumenta, pronašla je glas tradicije i instrument kulture. Je li u domaćim glazbenim prostranstvima suvremene glazbe odabir takvog smjera rizična stranputica?


- Za mene to apsolutno nije bio rizik, već ogromna sreća otkrivanja, jer tražila sam nešto osobno i unikatno što mogu dati u glazbi i shvatila da je to moj materinji jezik, koji je većina dotad ismijavala kao nerazumljiv. Sljubila sam ga sa suvremenom glazbom koju sam upijala odrastajući uz svog starijeg brata i za mene je to bilo pravo pravcato otkriće – kazala je Elis Lovrić.


Elis Lovrić izvanserijski odabire labinjonsku cakavicu za jedan od načina prijevoda emocije i životnih zapažanja kao umjetnice. Cakavica je izdvojen lokalni govor specifičan za Labin i okolicu, a sačuvala ju je svijest starosjedioca o važnosti tradicije u formiranju identiteta. Labin je uspio dobiti i formalnu podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske za svoj govor, pa je labinjonska cakavica zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro. Kao njegova ambasadorica istaknula se upravo Elis. Premda pjeva na više jezika, materinjem se najviše posvetila na aktualnom studijskom albumu "Kanat od mora". No na koji način se labinjonska cakavica osjeti u njezinoj glazbi?


- Kod mene se tradicija najviše prepoznaje u jeziku, u labinjonskoj cakavici, koja je najstariji hrvatski dijalekt u Istri, a koji se dotad smatrao neuglazbljivim u suvremenom smislu jer je jako težak i tvrd, a uz jezik, od glazbenih etno elemenata koristim momente koje mi je moja majka prenijela iz djetinjstva, to jest netemperirane vokalne intervale i tipične prijelaze iz sekunde u jednoglasje na kraju – pojasnila je Lovrić.


Njezini stihovi plove na zvučnim valovima, ali lokalni idiom Istre čuva se i ukoričen u knjigama namijenjenima zabilježavanju ovog govora. Elis tako čitamo među labinskim stihotvorcima i ambasadorima istarskog folklora u zbirkama "Merlići od ca" i "Ćakuloda na Turjone". U njima je osim zaštićenog govora utkan i djelić bogatog mozaika zavičajnog folklora.


- Ja sam istarsku glazbu uglavnom percipirala kroz folklor, koji mi se prenosio u obitelji. Budući da sam akademska glumica, a ne akademska glazbenica, moja percepcija je drukčija kada moram govoriti o karakteristikama prepoznatljivosti istarske glazbe, jer ja više uspoređujem neki dramaturški slijed tonova, intenzitet. Gledam sve kroz prizmu dinamike koja je meni jako važna u glazbi i prvenstveno kroz osjećaj koji mi daje. Tu je kod mene nastala ta integracija jednog i drugog, što je meni neodvojivo, a upotrebljavam isključivo prema osjećaju – zaključila je Elis Lovrić.


Skupina Veja

Skupina Veja

Foto: Ira & John / -

Goran Farkaš (Veja): "Ako se želi baviti tradicijskom glazbom, čovjek riskira samo ako ne razumije materiju kojom se bavi"


Jedni od brojnih suradnika Elis Lovrić dolaze iz srca poluotoka gdje taktovi tradicije otkucavaju višestrukim pulsom. Pored ovih glazbenih etnografkinja ovdje je i Veja, šesteročlani etno sastav iz Pazina, čije ime na lokalnom govoru znači "bdjenje". Veje su pratili i ritualni folklorni napjevi, a pozadinu zvučnog pejzaža u kojem je glas u prvom planu čine sljedeći instrumenti: mih, gajde, kaval, harmonika i gitara. No kako smo naglasili, danas govorimo o harmoničnom braku tradicije i moderniteta. Kod Veje ono moderno čine bas gitara i instrumenti iz drugih dalekih tradicija, poput afričkih djembi i peruanskog cajuna. No Goran Farkaš, glava i autor benda, pristupa našoj temi iznutra i odozdo i upozorava na zamke razdvajanja naše tradicije od sadašnjosti.


- Imam osjećaj da, kada pričamo o tradicijskoj glazbi, pričamo o nekom pojmu, materiji, ideji koja postoji u nekom zamišljenom prostoru. Možeš je opipati, možda je možeš okusiti, možeš nešto malo uzeti od tog prostora. Ja sviram glazbu, s bendom isto sviram glazbu, samo je većina te glazbe svirana i prije nas. Možda negdje drugdje, a ne ovdje gdje smo sada. Kad se vratiš na početak, zapravo mi sviramo glazbu koja je iz Istre. Kao klinac sam bio u folkloru i jedan dio te naše tradicije me oduvijek fascinirao, za koji čak nisam znao da postoji. Tu svoju glazbu ne gledam kao sljubljivanje, nego sve to izvodimo onako kako ja čujem. Što se tiče rizika, vidim ga samo u toj ideji da se želim baviti isključivo glazbom. Ako se želi baviti tradicijskom glazbom, čovjek riskira samo ako ne razumije materiju kojom se bavi – rekao je Goran Farkaš.


U moru bendova koji se oslanjaju na klišeje onoga što kod nas zovemo etno, Veja odskače pristupom kojem tradicijska glazba nije novi izvor repertoara koji će prilagoditi sebi, nego je ona prostor za kritiku, aktualnost i stvaranje neke nove glazbe. Veja je dosad objavila dva studijska albuma, "Dolina mlinova" (2014) i "Škura ura" objavljen proljetos, a na njima kombiniraju prepjeve starih tekstova i autorske stihove nadahnute kulturom koja ih oblikuje ne samo kao glazbene umjetnike, nego i svakodnevne, privatne ljude.


Glazba Veje ima magičnu sposobnost izazvati osjećaj plutanja na valu nježnih i toplih akorada, a svaki od njih ocrtava novi zavoj, novo brdašce, šumu harmoničnih tonova istarskog krajolika. Dinamični, poletni, a opet melankolični i sjetni, upravo kao onaj osjećaj prisjećanja kojeg nikad ne možemo postaviti u prave riječi. Za to imamo Veju.


Barbara Munjas

Barbara Munjas

Foto: Ana Knežević / -

Barbara Munjas: "Još od osnovne škole, okružena sam istarskom tradicijskom glazbom, tako da je to nešto što imam duboko u sebi"


Barbara Munjas je kantautorica koja se posljednjih godina, nakon glazbenog djelovanja u sastavima Gustafi i Barbari, posvetila solo karijeri. Barbara Munjas, rođena Riječanka, odrasla je u Iki, a danas živi u mjestu Vižinada pored Poreča. Glazbenica je prisutna na sceni od 2007. kada nastupa na Dori i ubrzo postaje pjevačicom legendarnog istarskog benda Gustafi. S Gustafima je otpočetka bila u estetici onog što pripada Ča valu – nazivu za struju glazbenika koji djeluju na čakavskom dijalektu. No kao što je slučaj s ostalim imenima današnje priče, tradicijski su kodovi puno snažniji u današnjoj, postmodernoj žanrovskoj fuziji.


Barbara 2013., nakon šest godina s Gustafima, osniva vlastiti bend Barbari u kojem kreće sa svojim autorskim izričajem pišući vlastitu glazbu i tekst. S bendom izdaje dva albuma "Monfiorenzo underground" i "Santa Barbara", a godine 2018. novim singlom u sklopu projekta Calligraphy Barbara pod svojim imenom najavljuje drukčiji zvuk. U njegovu je srž utkano tkivo istrijanske prošlosti i folklora, a novu estetiku u kojoj se pronalazi kao umjetnica, zaokružujuje na nedavno objavljenom albumu "Right Place & Right Time". Iz naslova je jasno da Barbara ne pjeva niti na lokalnom idiomu, ni na hrvatskom jeziku, već engleskom. No vokalni stil, kao i same melodije i harmonije prepoznatljivo su istrijanske. Barbarin spektar instrumenata često je sličan Vejinom.


- Ne bih rekla da sam išta svjesno preuzimala iz istarske narodne glazbe i tradicije. Više je to nešto što je došlo spontano, zbog toga što sam kroz život dosta odlazila na smotre istarske narodne "kante" (pjesme, op.a.). Na kraju krajeva, od samog početka, još od osnovne škole, okružena sam istarskom tradicijskom glazbom, tako da je to nešto što imam duboko u sebi. Mislim da se to nekako najviše čuje u načinu mog pjevanja, u nekim melodijama – tu najviše izvire. To je nešto što je sasvim spontano izašlo iz mene i vjerujem da su godine izlaganja toj tradiciji učinili svoje. Jednostavno sam osjetila potrebu da određena pjesma mora izaći na taj i taj način, s tako otpjevanim vokalom ili nekakvim detaljem u instrumentalnom dijelu. Isto tako sam vizualni tip i obožavam izgled istarske narodne nošnje, tako da sam to ukomponirala u videospot. Istarska tradicijska glazba i sve što je okružuje je zaista lijepa i bila bi šteta to ne ukomponirati u ovaj današnji svijet – kazala je Barbara Munjas.


Ether

Ether

Foto: Philipp M. Braun / -

Ether: "Moj stil je definitivno miks tradicionalnog i modernog, svih tradicija koje su utjecale na mene u procesu mog odrastanja"


Kao što su Elis i Veja dijelili pozornice, Barbara Munjas dijelila je pozornicu i mikrofon u adolescentskim danima s posljednjom junakinjom naše istarske bajke: Ether. Ether je umjetničko ime Nikol Ćaćić, pjevačice nekad poznate iz pulskog trija NLV čiji su članovi nakon razilaženja krenuli samostalnim putevima. Nikol bi u Istri neki nazvali fureštom, došljakinjom s obzirom na mjesto rođenja u Njemačkoj i korijenima koji nisu istarski. No kako nitko nema monopol nad kulturom, tradicijom i umjetnosti, tako Ether svojim sazrijevanjem kao mlada glazbenica stvara pod snažnim utjecajem kulturne okoline.


- Ono što sam možda nesvjesno preuzela iz istrijanske glazbe je ta neka vrsta grlenog pjevanja. Naravno, to se ne čuje u svakoj od mojih pjesama koje se nalaze na albumu. Na primjer, na pjesmi "Tu sve novo počinje" ima taj jedan središnji dio gdje sam, ja mislim nesvjesno, iskoristila taj stil da bih izrazila određenu emociju.


Debitiravši ove godine, u tri singla koji najavljuju album „Bitke na makovim poljima“, Nikol zvukovno odlazi u sasvim drukčijem smjeru od prethodnika. Vokalnim akrobacijama oslonjenima na falsete, višeglasjima, poigravanjima s ritmičkim obrascima i odabranim ljestvicama, Ether eklektično crpi iz regionalne prošlosti. No među spomenutim glazbenim umjetnicama i umjetnicima, njezin je izričaj poput bizantskog mozaika na podovima i zidovima istarske spomeničke baštine. Kombinacija je zvučnih motiva rastegnutih na relaciji Istra – Indija, preko slavenskih zemalja Balkana, obojanih psihodeličnim i eteričnim dionicama Bliskog istoka.


- Moj stil je definitivno miks tradicionalnog i modernog, međutim ja to više vidim kao miks svih tradicija koje su utjecale na mene u procesu mog odrastanja. To su zapravo mnoge, jer sam živjela na raznim mjestima i utjecaji iz djetinjstva, kao što je to indijska glazba koju sam iz nekog razloga jako voljela dok sam odrastala – otkrila nam je Ether.


Njezin glavni adut, kao i kod Elis, Veje i Barbare, upravo je njezin opojno čvrst vokal što usmjerava pažnju slušatelja kojem pripovijeda vinjete svoje nutrine.


Kako zvuči istarski novi val – onda istriana – poslušajte niže u našoj Slušaonici.


Emisiju "S domaće pop i rock scene" urednika i voditelja Roberta Urlića možete slušati na HR1 četvrtkom i petkom od 14:05 do 14:45 sati.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

S domaće pop i rock scene

Nakon trinaest sezona emitiranja u večernjem terminu petkom, emisija S domaće pop i rock scene od ove se sezone seli u dnevni i emitirat će se dva dana, četvrtkom i petkom. I dalje nastavljamo pratiti sva važna događanja na domaćoj pop rock sceni. U prvom dijelu emisije u četvrtak imat ćemo gosta s povodom, bilo da se radi o predstavljanju novog albumu, razgovoru povodom koncerta, festivala ili nečeg drugog vezanog za glazbenu scenu. Uz gostovanja poznatih i na određeni način nezaobilaznih imena pop rock scene veliki prostor ćemo i dalje posvetiti mladim i još neafirmiranim glazbenicima i bendovima pogotovo s one tzv. indie tj. nezavisne glazbene scene koja nikada nije bila ni bogatija ni raznovrsnija i mnogi od tih glazbenika svakako zaslužuje da ih se i ugosti i čuje u hrvatskom radijskom eteru. S domaće pop i rock scene - petkom rezervirana je za nove singlove, reportaže s koncerata i promocija, glazbene vijesti, najave koncerata i sl.

Poslušajte u Slušaonici