Drago Britvić - odličan urednik Radio Zagreba i izvanredan tekstopisac

U emisiji "Svijet diskografije" na Drugome programu Hrvatskoga radija, urednik i voditelj Zlatko Turkalj podsjetio je slušatelje na jednu od ključnih figura hrvatske zabavne glazbe – Dragu Britvića. Sjećanje na njega podijelilo je troje velikana naše glazbene scene: Tereza Kesovija, Mišo Kovač i Alfi Kabiljo.

Drago Britvić bio je pjesnik, novinar, tekstopisac šansona i zabavne glazbe. Jedan od najnagrađivanijih autora uglazbljenih stihova, te jedan od utemeljitelja Festivala kajkavskih popevki. Bio je i važna karika u pokretanju rada Drugog programa radio Zagreba. Popularnost i status kao autor stihova stekao je s pjesmama: "Potraži me u predgrađu", "Mirno teku rijeke", "Kuća za ptice", "Golubovi", "Milioner", "Kockar", "Pod starim krovovima", "Proplakat će zora", "Svirci moji", "Bijeli Božić", "Noćas ćemo zemlji ko materi reći", "Stavi svjetiljku u prozor", "Neka idu lađe“, "Dubrovačka zvona", "Samo mi se javi",…

U posebnosti Britvićevih stihova može se uživati i u nizu mjuzikala, posebno u onima iz skladateljskoga opusa Alfija Kabilja, koji je s Britvićem autor i jedne od naših najljepših domoljubnih pjesama, pjesme "Tvoja zemlja".

- Drago Britvić jako je utjecao na moj skladateljski rad. Bili smo veliki prijatelji. Nakon mog povratka iz vojske, zahvaljujući njemu, dobivao sam poslove na radiju. On je u to vrijeme bi urednik na Radio Zagrebu. Konkretno, dao mi je da vodim emisije o mjuziklima i filmskoj glazbi. Zbog toga sam bio jako sretan. Dao mi je i da vodim emisiju "Po vašem izboru" koja se još i dandanas emitira na Prvom programu Hrvatskoga radija. Britvić i ja smo počeli surađivati 1959. godine kada je napisao stihove pjesme koju sam poslao na Studentski festival. Pjesmu smo snimili u Zagrebu s Big bandom i Tonijem Leskovarom. Od tada smo surađivali jako puno. Zajedno smo osvojili i veliki broj nagrada. Zanimljivo je da sam ga uspio nagovoriti da mi piše tekstove za mjuzikl "Tko pjeva zlo ne misli". On se jako nećkao i bojao tog posla, jer nikada prije nije ništa slično radio za kazalište. Ja sam mu rekao neka se ništa ne boji i da ću mu ja napraviti točan redoslijed scena, svega što će se događati, te smjernice što bih volio da napiše. One je na kraju napisao fantastične tekstove, rekao bih da mu se ruka anđela spustila u njegovu ruku. To je mjuzikl koje je igran više od sto puta i stvarno ne znam zašto su ga u Komediji skinuli iz programa. Na kraju je Drago Britvić bio jako sretan što je uspio sa mnom i fantastičnim režiserom Vladom Štefančićem napraviti jedno takvo veliko djelo. Drugi dio naše suradnje bio je vezan uz puno pjesama i šansona koje smo zajedno snimili. Zajedno smo radili pjesme za Vicu Vukova koji je bio jedan od mojih omiljenih pjevača. Tvoju zemlju više-manje znaju svi koju sam skladao na sjajne stihove Drage Britvića. Britvić je napisao i stihove za pjesmu "Svijet je velik" s kojom smo pobijedili 1970. na Zagrebačkom festivalu, pa recimo šlager "Sve moje ljubavi", "Ispod murve" – to je pisano za Splitski festival – "Obiteljska večer", "Ima nade", itd. Radili smo i dosta šansona koje su bile izveden na Zagrebačkim festivalima. Pisali smo pjesme za Ivu Robića, Radojku Šverko, Terezu Kesoviju, itd. Na Splitskom internacionalnom festivalu dobili smo prvu nagradu za pjesmu "Neka idu lađe" koju je pjevala Tereza. Moja poveznica s Dragom Britvićem je velika i znali smo se telefonom čuti gotovo svaki dan. Često ga se sjećam i to baš njegovog toplog osmijeha kojeg je samo on imao, prisjetio se Alfi Kabiljo.

Iz bogatoga opusa Britvićevih stihova koje je izvodio Mišo Kovač i njima upisivao svoje velike pobjede i uspjehe, svako treba spomenuti pjesme "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Proplakat će zora" i "Noćas ćemo zemlji ko materi reći".

- Drago Britvić bio je odličan urednik Radio Zagreba i izvanredan tekstopisac. Više od izvanrednog. S njim sam pobijedio na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom "Proplakat će zora". Te godine uzeli smo pet nagrada Britvić, Miha [Stjepan Mihaljinec, op.a.] i ja. Kasnije sam ja išao jednim, Drago drugim putem. Sjećam se sreli smo se u Zagrebu ispred zgrade radija i on mi je rekao kako mi ima nešto za pokazati. Izvadio je iz torbe tekst pjesme "Noćas ćemo zemlji ko materi reći" i pročita ga. Nakon toga me je pitao: "Mišo što kažeš?" Rekao sam: "Mislim da je to izvanredno i da od toga ne može bolje". Mihi sam telefonski javio da sam od Drage uzeo taj tekst i on je bio oduševljen. Vjerovao sam, ako se pogodi dobar ritam pjesme, da će to biti pobjednička pjesma festivala. Kad me je voditelj najavio izašao sam pred splitsku publiku, malo sam usporio tempo Mihaljinca koji je bio maestro velikog orkestra i mi smo to odradili ne samo za Split nego za New Orleans. Naime, bilo je glasanje u kojem je pjesma "Noćas ćemo zemlji ko materi reći" dobila prvu nagradu publike i nagradu za najbolju interpretaciju, što se nikada u povijesti glazbe nije dogodilo. Onaj tko je dobio nagradu publike nije mogao dobiti nagradu za interpretaciju. Mišo Kovač zahvaljujući Dragi Britviću i Stjepanu Mihaljincu pobijedio je 1977. godine i dobio je nagradu za interpretaciju. Žao mi je što Britvića više nema, ali njegove pjesme će uvijek biti tu one su vječne, rekao je Mišo Kovač.

Nema interpreta na hrvatskoj glazbenoj sceni koji nije s oduševljenjem i poštovanjem prihvaćao izazov izvođenja uglazbljenih stihova Drage Britvića. S posebnim senzibilitetom izvodila ih je i glazbena diva Tereza Kesovija.

- Kad pomislim na Britvu, tako smo ga od milja zvali, vidim uvijek njegovo nasmiješeno lice i cigaretu u ustima koja je uvijek bila onako pri kraju. Bio je strastveni pušač cigareta. To je ovako vizualno, ali svi ga najviše pamtimo po njegovoj poeziji, koje će ostati zauvijek. On je pisao remek-djela. Kada je kroz svoje stihove odlučio obraditi neku temu to je učinio na naj genijalniji mogu način, izborom pravih riječi koje su stvarale posebne slike svakog njegovog stiha. Recimo kada on kaže: "'Ko mi to prosipa žuku, Slano" - dakle dubrovačko primorje "i Ljutu" - znači Konavle. "Suza me dovoljno peče, u njoj sam gasila Grad." Đelo Jusić je napisao glazbu za pjesmu "Dubrovačka zvona" i sjećam se da ga je Drago nazvao za vrijeme jedne od uzbuna, telefonske linije nisu uvijek funkcionirale i pitao ga: "Đelo kako si?" A Đelo je odgovorio: "Kako sam? Kako bi bio Drago moj, kad više ne čujem zvona, ne zvone dubrovačka zvona. Sve je utihnulo." Na to je Drago odgovorio: "Malo se strpi, ponovo će se čuti zvona" i nakon tog telefonskog razgovora nastali su stihovi pjesme "Dubrovačka zvona". Čudesno. Drago je bio beskrajno dobar čovjek, jedan pacifist. Nikada nisam čula da je bio s nekim u svađi, čak niti da je bio u nekoj razmirici s nekim. On je svuda oko sebe prosipao svoj talent i svoju dobrotu. Zato sam ponosna što sam ga poznavala i bila mu prijatelj. Drago je radio pjesme, pisao je pjesme samo onima koje je volio i upravo zbog te veze ugrađivao ih je u svoju poeziju. Britva je još jedan dokaza da kad čovjek nešto lijepo ostavi iza sebe na ovoj zemlji i kada ga više nema, nije među nama to djelo ostavio je svima nama. Na taj način to djelo i dalje živi … živi dovijeka – kazala je Tereza Kesovija.