Hrvatski radio

Drugi program

15:08 / 26.05.2022.

Autor: Zlatko Turkalj, Ana Hotko

Bruna Oberan - U Kini su nas tretirali kao Rolling Stonese

Koncert natjecatelja HRT-ovog showa The Voice u Tvornici kulture

Koncert natjecatelja HRT-ovog showa The Voice u Tvornici kulture

Foto: Marko Prpić / PIXSELL

Gošća Zlatka Turkalja Turkija u ovotjednom "Music pubu" bila je Bruna Oberan, pjevačica koja je televizijskoj publici poznata po sudjelovanju u prvoj sezoni zabavno-glazbene emisije "The Voice – Najljepši glas Hrvatske" te stalna članica postave emisije "A strana". Bruna je nedavno sudjelovala i na Eurosongu i to kao prateća pjevačica naše predstavnice Mije Dimšić.

Prije početka razgovora, Turki je slušatelje i Brunu podsjetio na njezin nastup na audiciji za "The Voice Naljepši glas Hrvatske" prije sedam godina, kada je izvedbom pjesme "Natural Woman" potaknula svo četvoro mentora da se okrenu u svojim crvenim stolcima, čime su joj dali do znanja da je žele u svojim timovima.


Što kažeš na ovu arhivsku snimku?


U ovo trenutku baš djeluje kao arhivska (smijeh).


Mislim, 2015. je godina, ali zvuči baš puna energije. Zvuči svježe.


Možda je do izbora pjesme koja uvijek zvuči svježe. U tom trenutku je takav nekakav adrenalin vladao mojim tijelom, umom i glasom, da imam dojam da se uopće ne sjećam tog trenutka, tako da sam se upravo podsjetila kako je to zvučalo.


Da si sada čula ovu snimku, što bi rekla za pjevačicu koja ju je izvela?


Da treba još puno raditi na sebi, da se ne lažemo (smijeh). Mislim, zadovoljna sam. To je bio taj trenutak i te godine. Bilo je tada tako i valjda je tako trebalo biti. Naravno da mi, pjevači i pjevačice, kada sami sebe preslušavamo imamo sto zamjerki, ali s vremenom nastojim sve više odagnati takve misli od sebe i jednostavno prihvatiti da je to u tom trenutku bilo tako.


I da je bilo najbolje što se moglo napraviti.


Upravo tako.


Ta 2015. – to je bila prva sezona natjecanja "The Voice – Najljepši glas Hrvatske". Sjajna ekipa: Nina Kraljić, Ana Opačak, Marin Jurić Čivro, Iva Gortan, Elena Stella, Jure Brkljača, Dino Petrić, Iva Ajduković, Kristina Boban, Tomislav Užarević, Mateo Pilat, Antonela Đinđić, Ana Cerovac, Daniel Jurišević, Mahir Kapetanović, Božidarka Matija Čerina, Ema Gagro, i tako dalje…


Zaista mislim da se te godine počela formirati nova mlada scena, nova grupa ljudi koji su se međusobno upoznali i koji su skupili snagu, volju i želju da se neke stvari promijene. Imam dojam da je to bila godina kada se to pokrenulo. Puno je lakše funkcionirati kada svi djelujemo kao jedan tim. Dan danas sam dobra s hrpom ljudi koje si nabrojao i čujemo se, nastupamo skupa i kolegijalnost u poslu i van posla je prisutna. Drago mi je da je tako.


Volio bih čuti tvoje mišljenje, tvoj komentar na ovogodišnji Eurosong, koji je održan u Torinu. Ti i Josip Palameta, premda se niste vidjeli za vrijeme nastupa Mije Dimšić, bili ste važan dio glazbenog tima "Guilty Pleasure. Bili ste u ulozi pratećih vokala.


Jesmo. Meni je ovo prvo Eurosong iskustvo. Bilo je jako zanimljivo. Žao mi je, sad kad gledam na cijeli Mijin nastup, da nije prošla jer je bila jedanaesta od deset i jako joj je malo bodova falilo. Mislim da ima dobru pjesmu i da ju je izvela odlično. Još sam se jednom uvjerila da je Mia – koliko god "na prvu" djeluje da je simpa, mlada curka – vrlo ozbiljna, pametna, talentirana, sposobna i odgovorna. Mislim da nitko tko nije takav ne može izvesti jedan jako dobar nastup na tako velikoj pozornici pred tolikom publikom. Sama ta spoznaja koliko te ljudi u tom trenutku gleda je vrlo opterećujuća, međutim ona je to zaista odradila vrhunski i čestitam joj. Malo mi je žao da nije prošla u finale, ali tako je trebalo biti.


Moramo samo pojasniti. Ti si u ulozi pratećeg vokala, ali si iza pozornice, sve gledaš u monitor.


Tako je. Mi smo odmah iza stagea i vokalno podržavamo Miju tijekom njenog nastupa. Drago mi je da smo bili baš nas troje. Super je ekipa bila, super je atmosfera bila cijelo vrijeme.


Od Eurosonga, što ti je bilo baš posebno?


Sve je to zapravo posebno: sam način organizacije, od pregledavanja snimke, monitoringa, svega što uključuje tehnički dio pripreme koji je jako organiziran i na vrlo visokoj razini.


A glazbeni dio?


Nisam netko tko će to sve skupa popljuvati. Meni je to zanimljivo sve skupa. Šareno je i s uzbuđenjem iščekujem svaku sljedeću pjesmu, pogotovo one pjesme koje dotad nisam čula. Svatko nudi nešto potpuno različito, što scenski, što tekstom, glazbom, stilom.


Što je tebi bilo zanimljivo?


Mi smo bili na probama iza djevojke koja je predstavljala Portugal. Kada su nama spajali monitore, odnosno kada sam stavljala slušalice u uši, u tom trenutku sam čula ono što ona i njezin tim čuju na stageu. To je bio potpuni užitak za mene, jer su aranžmani strašno vokalno raskošni i cijela pjesma je vrlo eterična. Pratila sam je i ranije. Nastupala je s Jacobom Collierom. To je bilo super da je baš ona tamo. Znam da svira mnogo instrumenata, da je užasno muzikalna i super mi je bilo čuti nju uživo i upoznati je. Bili smo sa Srbijom u hotelu, pa su samim time druženja sa srpskom delegacijom bila vrlo zanimljiva. A tirkizni tepih i takve stvari odradili smo vrlo profesionalno. Sad, da se ja u tom trenutku osjećam kao jako ispunjena i kao da jako tamo pristajem – nisam sigurna, ali super iskustvo. Sad vidim kako je to.


Je li u "A strani" bilo slučajeva da si pjevala neke pjesme koje ti nisu bile baš nešto posebno drage, bliske i jednostavne za izvoditi? Kako su onda izgledale te pripreme, odnosno kako si sama došla do toga da ćeš je ipak pjevati, izvesti na svoj način, a da opet zadovoljiš formu?


U "A strani" je generalno bilo puno pjesama. Kada je počela prva sezona, svi smo se snalazili. Bilo je samo nekoliko pjevača i koncept je nije bio zamišljen tako kako se to kasnije formuliralo. U početku smo jako vijećali što će tko pjevati u kojoj emisiji. Ja sam mozgala o tome danima i noćima, što bih mogla pjevati u idućoj emisiji, kao da je to prva i zadnja prilika da nešto lijepo otpjevam.


To sam te pitao zato što nisam primijetio da ti je nešto bilo manje dobro ili da si se manje dobro snalazila. Svi stilovi su ti odgovarali.


U biti se radi o tome da, kako je vrijeme prolazilo i kako su dolazile nove sezone "A strane", imam dojam da smo svi spustili kriterije nekakvih osobnih želja i prihvaćali izazove i prihvaćali i ono što nam se nametne. Nije to bilo nekakvo bezobrazno nametanje. Evo, konkretno, dobila sam pjesmu "Samo simpatija". Sjećam se točno tog iskustva. Prije toga sam pjevala "Paklene vozače", prije toga sam pjevala Josipu i "Oluju", sve neke rokerske pjesme kakve sam htjela izvoditi i tada sam se "furala" na taj nekakav đir. I onda su mi "uvalili" pjesmu "Samo simpatija". Meni je to bila potpuna katastrofa i nisam uopće htjela sudjelovati ni na probama, samo sam "odrađivala" onoliko koliko moram i šutila sam. Jasno sam dala do znanja da se meni to ne sviđa. Sjećam se kada mi je Nikša Bratoš došao i rekao: "Digni ramena, spusti glavu i probaj malo više pjevati kao ptičica". Jao, meni je u tom trenutku to bilo nešto najgore što mi netko može reći, jer sam htjela biti "rock hero". Međutim, sada kada gledam tu izvedbu, baš mi se sviđa. Dobro sam se prilagodila i nakon toga sam sve više zapravo hladila tu svoju želju za ostvarivanjem u svakoj emisiji, jer sam shvatila da je to jedan projekt u kojem smo mi pjevači koji sudjelujemo, da se te pjesme koje su zamišljene rasporede i da zvuče što bolje. Kako je vrijeme prolazilo, sve više smo čekali informaciju što pjevamo i tek onda bih zapravo počela od nule: OK, idemo od ove pjesme napraviti najviše što se može. Čak nekad i pjesma koju uopće nisam znala. Rijetko je bilo baš tako, ali bilo je i takvih situacija, pogotovo kada su nekakve novogodišnje emisije gdje ima hrpa pjesama.


To sam pitao jer nisam primijetio da ti je nešto baš tako bilo komplicirano. I ovo za "Samo simpatija" isto nisam primijetio.


Znam da to sada možda zvuči smiješno, ali 2015. kada je počeo "Voice" je zapravo bio moj prvi susret s ozbiljnim televizijskim snimanjem i s pjevanjem uživo. Jako sam se prilagođavala svemu što mi je preporučeno, što mi je nametnuto, i nisam se borila za sebe. Možda malo zvuči okrutno, ali tako je bilo. Kada je kretala "A strana", imala sam dojam: "OK, ovo je sada moja prilika. Prihvatit ću što mislim da je dobro, što nije – neću, a što nisam sigurna – idem napraviti najbolje što se da". Imam dojam da sam se malo više u tom periodu pokrenula i više sam zagrizla oko svega toga.


Pjevanjem se baviš još od osnovne škole. Tata Nikica je zaslužan što si i ti krenula. OK, talent je u pitanju, ali kada si okružen nečime u djetinjstvu, inficiraš se time što netko oko tebe radi, a tata Nikica je glazbenik, skladatelj.


Naravno da to utječe. Brat, sestra i ja smo išli u glazbenu školu. Taj dio glazbene škole sva djeca prođu nekako isto, ajmo to tako reći. Naravno, lakše je ako ti tata prije početka glazbene škole pokaže kako note funkcioniraju i da s prvim danom kreneš učiti s razumijevanjem. Međutim, ono što je bilo puno ključnije po meni je, kada sam završila osnovnu glazbenu školu, počeli smo formirati neke lokalne bendove i tu je zapravo bila velika pomoć mog tate koji je tad imao razglas, koji nas je znao naštimati. Puno bendova je stalo s daljnjim nastupima jer su im logističke stvari bile komplicirane.


Nastupali ste i u dalekoj Kini gdje si bila mjesec dana. Kinezima ste pjevali na Hrvatskom. Što ste izvodili? Što su Kinezi najbolje osjetili, a da je iz Hrvatske?


Cijela ta priča s Kinom je toliko suluda, da kada je nekome prepričavam, ne znam kako bih u par rečenica objasnila što se to dogodilo. Sjećam se točno: dopodne, ja sam u Požegi, gotova je školska godina – tada sam bila maturantica, pisala maturu – i pozvao me Josip Ralašić: "Ej, Brunči, ideš s nama svirati u Kinu?". Koje kino. Naše kino Central u Požegi? Pazi, on mene zove u osam, devet ujutro. Međutim, shvatila sam da to nije šala kada su popodne došli kod mene kući po dokumente za vizu. Za dva tjedna mi smo sletjeli u Šangaj. Ništa nam nije bilo jasno. Dolazili su velikim autima po nas i držali nas kao da su Rolling Stonesi na turneji. Nezaboravno iskustvo. Ono na što su Kinezi reagirali, vjerovali ili ne, je "Tiho noći".


Nakon svega, postavlja se pitanje: što je s pjesmama koje su bile pisane za tebe? Je li bilo ponuda? Pišeš li sama pjesme?


Što se tiče tog mog autorskog dijela, mislim da sam malo lijena. Mislim da imam smisla za napisati pjesmu, ali se jednostavno nikada nisam dovoljno pokrenula. To je prvi razlog. Drugi razlog je taj što općenito nisam netko tko stalno obilazi te neke događaje, nisam jako aktivna na društvenim mrežama i slično. Imam dojam da bih tu jako kasnila za, ajmo reći, konkurencijom, odnosno za svojim prijateljima i prijateljicama. Možda je to samo fiks ideja. Treća stvar, nisam se nikada dovela do te zadnje faze da biram konkretno što ću raditi i što želim, jer se uvijek nekako događao ovaj koncert, onaj projekt, faks, ispiti… Uvijek je bilo nešto drugo: sto gaža s bendovima, sto različitih stvari, studijskih snimanja i jednostavno se uvijek taj dio, koji treba krenuti iz nekakvog mira – počevši od pisanja pjesama, rada u studiju, kasnije promocije – kao da nisam imala dovoljno prostora ili nisam samu sebe dovoljno pogurala.


Jesi li smatrala važnim taj dio? Imaš svoj bend, nastupaš intenzivno, sviraš gdje god te pozovu, na događajima, vjenčanjima…


Mislim da je važan i mislim da bi mi neke stvari bile puno lakše da imam neke pjesme iza sebe. Ljudi bi me lakše prepoznavali. Postavlja se pitanje kako bi onda izgledao moj stil života kada bi se to dogodilo.


Jesi li ti spremna za takvu vrstu karijere?


Ne mogu reći da nisam spremna. Možda sam vidjela sad baš u izraženom obliku kako izgleda taj, nazovimo ga, PR dio kada smo bili s Mijom na Eurosongu. Mia je od 0 do 24 davala intervjue, non-stop je podređena tome. Taj dio me nekako plaši, jer imam dojam da bi me to strašno opterećivalo. Možda sam sve to umislila, možda to nije uopće baš tako, ali imam dojam da je taj start jako važan, da je intenzivno i kvalitetno odrađen, a ja u ovom trenutku ne znam imam li uopće vremena i priliku tome se toliko posvetiti.


Kakve su bile pjesme koje su ti autori nudili? Jesu li ti se sviđale?


Nisu to bile loše pjesme. Štoviše, bilo je i dobrih pjesama. Ne bih htjela biti okrutna, ali uvijek imam dojam da netko želi da ja tu njegovu pjesmu otpjevam, da sam ja tu usputni element da se ta pjesma ostvari. Često sam se tako osjećala, a nikada nisam dobila dojam da ne netko u meni vidio nešto i poslat će pjesmu koja je baš za mene, baš da ja pokažem najbolje, da dočaram najbolje što znam, da ta pjesma zaživi baš zato što ću je ja otpjevati.


Možda danas nakon "Music puba" – čuli su te svi autori – dođe neka dobra ponuda. To nam onda, naravno, dojavi.


MUSIC PUB - BRUNA OBERAN & ANTE GELO

Emitirano 23.05.2022. 14:00

Započnite novi tjedan uz HR2 i emisiju Music Pub Zlatka Turkalja u kojoj ovoga ponedjeljka od 14 sati uživo nastupaju Bruna Oberan i Ante Gelo.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Music pub Zlatka Turkalja

Music pub Zlatka Turkalja, premijerno predstavlja domaća glazbena izdanja te najznačajnije svjetske glazbene materijale. Emisija donosi recenzije, komentare, reportaže, prikaze, osvrte, kritike glazbenih događaja, gostovanja, akustične koncerte, promocije i najave.

Poslušajte u Slušaonici