Kornelija Benyovsky Šoštarić: Onog trenutka kad staviš prste u tlo, osjetiš kontakt s nečim iskonskim

Povodom desete sezone popularne televizijske emisije Vrtlarica, koja se 15. siječnja počela emitirati na Hrvatskoj televiziji, gošća Željke Ogreste u emisiji Homo sapiens na Drugome programu Hrvatskoga radija bila je Kornelija Benyovsky Šoštarić, inženjerka vrtlarstva i oblikovanja pejzaža.

Od samoga početka snimanja Vrtlarice, naglasak je bio na organskom, ekološkom pristupu.

– Kod mene drugo nije dolazilo u obzir. I danas je, naravno, tako. U ono vrijeme je to bila kao neka alternativna, neodrživa priča. Čak su mi se neki kolege smijali, iskreno, kad su vidjeli da ja sama radim. Ti si inženjerka, a kopaš, sadiš, zaprljaš ruke… Ali, ja mislim da je to jedini način da se aktivno baviš vrtlarstvom i da je to poanta vrtlarstva, da si aktivan u tome i da u tome uživaš. Današnje vrtlarstvo i uzgoj nisu kao nekad. Ljudi to ne rade zato da bi nešto uštedjeli, nego je to jednostavno dobar osjećaj, to je dobro za mentalno zdravlje i ima smisla samo ako uzgajaš na organski način. Onda znaš što jedeš i da to sve skupa ima smisla, inače ti je jeftinije otići u dućan i kupiti luk za po dvije kune.

Do svog prekrasnog vrta u blizini Stubice, koji se često prikazuje u Vrtlarici, došla je slučajno prije više od dvadeset godina, snimajući prilog za HRT-ovu dječju emisiju Ruke ručice.

– Ugledala sam tu malu, ruševnu kućicu zaraslu u šipražje i vidjela u tome velik potencijal. Sretno se poklopilo da je vlasnik to htio prodati i zapravo smo mi tako došli u posjed prvog vrta. Evo, sad je već skoro dvadeset i pet godina od tada. To je moj poligon, ne samo za snimanje, nego i za eksperimente.

Pojasnila je i zašto ne prakticira klasično štihanje odnosno duboku obradu tla.

– Nikada ne štiham, ne prekopavam. Mislim da se time narušava struktura tla. To je znanstveno dokazano. Osim toga, štihanjem odnosno frezanjem umnožavaš korove koji su zaostali u tlu, pa poslije imaš još više posla s plijevljenjem, a ne manje i remetiš tu mikrobiološku strukturu. Ja taj princip prakticiram otkad radim Vrtlaricu i on je dobar.

Savjetovala je slušatelje koji se još nisu upustili u avanturu uzgoja povrća i voća, otkud krenuti.

– Mislim da trebaš saditi ono što voliš, što ćeš jesti. Najbolje je možda krenuti sa začinskim biljem. Malo bosiljka, možda metvicu, melisu – neke biljke koje ćeš moći bilo kada ubrati, napraviti čaj, iskoristiti u salsi i bilo gdje – jednostavne biljke s kojima ćeš sigurno imati uspjeha i ohrabrit će te da ideš dalje. Malo salate, blitve, tog zelenog povrća koje brzo raste – to bih svakako preporučila. To mogu ljudi uzgajati i na balkonima. Na balkonima se može čudo toga [zasaditi] i iskoristiti te vertikalne površine po kojima se [biljke] mogu penjati. Zašto ruže? Mogu to biti krastavci ili mahune. Mislim da nema većeg veselja nego kada ubereš šaku cherry rajčica sa svog balkona. I to budi jedan optimizam, kada iz ničega stvoriš nešto.

Kornelija uvijek naglašava da vrtlarenje koje ona propagira nije vrt naših baka.

– To je vrt bez motike, to su neki drugi sistemi i ovo organsko vrtlarstvo o kojem pričam, to je vrtlarstvo koje se temelji na znanstvenim spoznajama i činjenicama. Zaista mislim, kada dijeliš nekome savjet, pogotovo kada si u mojoj poziciji, da moraš sve to dobro provjeriti, da to mora biti znanstveno opravdano, pa čak i kada su neki moji eksperimenti u pitanju, oni moraju biti vjerodostojni i provjereni prije nego izađu u obliku savjeta.

Znanstvene pojmove i prirodne procese uvijek se trudi gledateljima predstaviti jednostavnim, razumljivim jezikom, te znanost pretočiti u pitak sadržaj, istovremeno prikazujući nove smjerove u vrtlarstvu. Također se trudi razjasniti vrlo složene odnose između biljaka, životinja i ljudi te kako bismo trebali funkcionirati kako bi sve to bilo održivo i u budućnosti.

Najveća podrška u privatnom i profesionalnom životu joj je njezin suprug Nino Šoštarić, snimatelj i montažer Vrtlarice.

– Jedan drugog nadopunjujemo i on je na neki način moj kritičar. Kad nešto pogriješim ili zapnem, on je taj koji to čuje, vidi i upozori me. Naravno da je involviran, apsolutno. On je definitivno zaslužan za tu predivnu sliku koju svi hvale i koju često uspoređuju s BBC-jevim emisijama.

No, za tako uspješnu emisiju često je potrebno mnogo muke i odricanja, te sati i sati snimanja u često vrlo nelagodnim vremenskim uvjetima, nerijetko i po dvanaest, trinaest sati. Zato je šešir koji je postao njezin zaštitni znak ovdje iz nužde, a ne radi mode.

– Nama neke stvari diktira priroda. Moramo snimiti određenu pojavu – cvatnju, zriobu plodova – točno u određenom trenutku. Nema odgađanja ili čekanja. Ako je to nedjelja, onda je nedjelja. Ta emisija dobrim dijelom ima doista dokumentarni karakter i mi stvarno snimamo biljku od sjemena do berbe. Puno tih snimanja odvija se na suncu. Snimanja imaju određena pravila. Jedna filmska sekvenca traje određeni broj sati, bez obzira na to što je u finalu nekoliko minuta, ali ona mora imati iste svjetlosne uvjete. Dakle, puno toga je na suncu, a ovog ljeta smo imali pet toplinskih valova. Znači, stojiš na suncu, trideset i pet stupnjeva, četrdeset, goriš, vruće je, znojimo se… Znala sam nekoliko puta dobiti sunčanicu. Zna zbilja biti iscrpljujuće. Ta snimanja nisu lagana. Jedno je ono što se vidi u emisiji, a drugo je pozadina.

Jedna od posljedica pandemije je i ta da su se ljudi više okrenuli prirodi, pa tako i bavljenju vrtlarstvom. To je potvrdila i Kornelija, kojoj sve češće prilaze ljudi s upitom zna li gdje bi mogli kupiti zemlju na kojoj bi posadili vrt.

– To je takav jedan interes, baš u ovom pandemijskom razdoblju, da je to nevjerojatno. Ali još i više vani. U Americi, kada je krenula pandemija i dogodio se lockdown, ljudi su brže-bolje pokupovali svu hranu iz straha od nestašice. Oni koji su imali travnjake i prazne vrtove, počeli su naglo saditi, uzgajati hranu, ne bi li osjećali neku sigurnost. Međutim, shvatili su da je vrtlarstvo korisno i za mentalno zdravlje. U tim situacijama kada si izoliran, kada moraš dugo boraviti kod kuće, itekako shvatiš važnost tog zelenila, okruženja živim svijetom. To je jedan sasvim drugi koncept života od kojeg smo mi kao civilizacija jako udaljeni i mislim da su ljudi prepoznali važnost tog povratka prirodi. Onog trenutka kad staviš prste u tlo, osjetiš kontakt s nečim iskonskim.

Kod nas još uvijek nema ni dovoljno velike svijesti o klimatskim promjenama, ističe Kornelija. Dok se u mnogim zemljama Europe prosvjedovalo kako bi se prisililo vladajuće na konkretne korake, u Hrvatskoj ljude na ulice privlače neke druge teme.

– To je izuzetno važno pitanje. Važnije je i od COVID-a i od mnogo političkih situacija koje danas smatramo iznimno važnima. To je pitanje koje se tiče cijelog čovječanstva, cijelog našeg planeta, a za to u Hrvatskoj skoro nitko nije izašao na ulicu. Klimatske promjene nas čekaju i posljedice će biti vrlo ozbiljne. Ne bih htjela djelovati kao neki zloguki prorok – ja sam, dapače, optimist – ali mislim da se tu nema što čekati. Najveći problem je u glavama ljudi jer danas ljudi razmišljaju o profitu, o trenutku, sada, meni, odmah i ja, a ne razmišljaju o budućnosti, pa čak ni o vlastitoj djeci. Što ćemo mi toj djeci ostaviti? Neće svi otići iz Hrvatske negdje drugdje. Neće ni drugdje biti bolje. Tu smo svi u istom košu. Znači, kakvo mi to tlo ostavljamo djeci, opterećeno pesticidima? Kakvu to hranu jedemo? To su teme koje su nekako na margini.

Klimatske promjene Kornelija Benyovsky Šoštarić vrlo konkretno osjeća u svom vrtu.

– Pogledajmo samo prošlu godinu. Cijeli peti mjesec padala je kiša. Peti mjesec je mjesec u kontinentalnom podneblju kada se sadi i kada većina povrća dolazi u vrt. To je sve moralo čekati. Vrtovi su plutali, bilo je hladno. Dio šestog mjeseca također. Dakle, trebaš biti dobro pripremljen. Presadnice negdje trebaju čekati, moraš ih njegovati, moraš imati prostor gdje ćeš ih čuvati – staklenik, plastenik, bilo što drugo. Moraš imati sasvim drukčije organiziran uzgoj i biti spreman na te neočekivane situacije. Tu su onda ti toplinski valovi. U budućnosti ćemo morati vrtove zasjenjivati. Možda sada izgleda kao nekakva utopija, ali moraš na neki način ohladiti tlo. Malčiranje je jedna tehnika, ali nije dovoljna. Vrtovi gore. Poljoprivrednici pate od istih problema. Onda raste cijena hrane. Postoje mrežice za zasjenu koje možeš postaviti i ukloniti po potrebi. Jedno vrijeme sam radila cijelu jednu seriju unutar Vrtlarice gdje smo govorili upravo o tim stvarima: o malim, intenzivnim vrtovima koji su prilagođeni modernom, urbanom životu; kako uzgajati na malom prostoru u novim klimatskim uvjetima.

Osim zasjenjivanja, trebat će se početi voditi računa o izboru sjemena koje će biti izdržljivije s obzirom na ekstremne vremenske uvjete.

– Staro sjeme nije prilagođeno novim klimatskim promjenama. Sigurno ga treba čuvati, ali iskoristiti taj genetski potencijal da bismo stvorili nove, suvremene, eko sorte. Ljudi se boje hibrida, međutim tu ničeg umjetnog nema. Ljudi su i nekad križali i stvarali nove sorte. Te stare sorte su nekada bile nove. Moramo sustavno i vrlo ozbiljno na tome raditi. Mislim pritom na sjemenarsku struku koja će nam osigurati nove sorte koje će moći podnijeti sušu, biti otporne na štetnike, na bolesti, znači biti prilagođene tim novim uvjetima.

Otkrila je i kako na tržnicama možemo znati da kupujemo uistinu organski uzgojene proizvode.

– Zaista morate znati od koga kupujete. Ako je to osoba koju poznajete i kojoj vjerujete, onda je to nešto drugo. Inače je eko markica jedino jamstvo. Znači, uzgajivači koji su prošli strogu kontrolu jer su tu kriteriji jako visoki. Tih je eko proizvođača nažalost, jako malo. Kad dođete kupiti povrće i voće na tržnicu, ako imaju eko certifikat, to je jedino jamstvo da tu nisu korišteni pesticidi, mineralna gnojiva i takve stvari. Sve drugo je lutrija. Zato toliko propagiram vlastiti uzgoj. Mislim da je jako važno da bar dio prehrane bude u tvojim rukama.

Desetu sezonu Vrtlarice možete gledati subotom u prijepodnevnom terminu na Drugome programu Hrvatske televizije (HTV2).

Cijelu emisiju Homo sapiens u kojoj je gostovala Kornelija Benyovsky Šoštarić možete poslušati u Slušaonici.